Keš memorija omogućava efikasniju razmenu podataka između mikroprocesora i primarne memorije (RAM memorije).
Da bi mikroprocesor pristupio RAM memoriji potrebne su mu mikrosekunde, a nanosekunde da bi izvršavao operacije. Zbog razlike u vremenu pristupa podacima i vremenu koje je potrebno za obrađivanje podataka, brzina rada računara se smanjuje pošto mikroprocesor može na momente biti neaktivan. Da bi se minimizirala neaktivnost procesora, razvijena je nova vrsta memorije koja se zove Keš memorija.
Kada je procesoru potreban neki podatak on uvek prvo proveri u keš memoriji, ako podatak nije u njoj, procesor prvo pristupa primarnoj, a onda sekundarnoj memoriji. Memorije računara su hijerarhijski organizovane i na samom vrhu se nalazi najbrža i najskuplja memorija, a one najsporije i najjeftinije se nalaze na dnu.
Keš memorija je obično napravljena pomoću statičke RAM memorije (SRAM). Statička RAM memorija je skuplja i zauzima više prostor od dinamičke RAM memorije (DRAM), ali je zato mnogo brža i ređe se pojavljuju greške u njeno radu. SRAM konzumira manje energije od DRAM-a. Logika je jednostavna dodavanjem malog kapaciteta brze memorije (SRAM memorije), ubrzava se velika količina spore i jeftine memorije.
Najbitnije karakteristike keš memorije je njen kapacitet i podatak o njenoj efikasnosti (broj koji govori koliko je puta procesoru stvarno isporučen podatak koji je zatražio). Kada kupujete računar vodite računa da su ove dve karakteristike keš memorije mikroprocesora što veće.