Datoteke i fascikle su pohranjene na sekundarnoj memoriji, odnosno na diskovima, usb memorijama, kompakt diskovima... Da bi ih računar mogao razlikovati dodeljuju im se imena.
Imena diskova imaju oznake u vidu latiničnih slova iza kojih stoji dvotačka. Na primer A:, C:, D:...
Imena diskova imaju obično sledeće značenje:
A: i B: - Diskete (ako na računaru postoji samo jedna disketa njoj se dodeljuje oznaka A: a B: se propušta)
C: - Sistemski disk (Sistemski hard disk sa kojeg se startuje operativni sistem)
D: - Hard diskovi i kompakt diskovi:
od E: do Z: - USB memorije, mrežni diskovi...
Ime diska se nalazi na početku apsolutne putanje ka nekoj datoteci. Na primer putanja C:\Program Files\LibreCAD\LibreCAD.exe nam govori da ako želimo pronaći datoteku LibreCAD.exe, moramo prvo pristupiti sistemskom disku C:, onda u njegovoj korenoj fascikli pronaći i ući u fasciklu Program Files, i na kraju u ovoj fascikli pronaći i ući u podfasciklu LibreCAD.
Imena diskova se ne dodeljuju posebnim uređajima već logičkim diskovima. Logički disk je memorijski prostor određen za skladištenje u kome je kreiran poseban sistem datoteka.
Particije su delovi diska koji se fizički nalaze na istom disku, ali ih računar logički posmatra kao različite diskove. Npr. Hard disk velikog kapaciteta može biti podeljen na dve ili više particija. Sistemska particija na kojoj će biti operativni sistem će imati ime C:, a ostale particije na disku će redom dobijati imena D:, E:, F:... Iza particija će slediti ostale sekundarne memorije sa imenima G:, H: itd.
Imena diskova se automatski dodeljuju sekundarnim memorijama kada se one prvi put priključe na računar. Korisnik može samostalno zadati ime diska samo pre početka formatiranja memorije, a kao ime se mogu upotrebiti samo do tada neupotrebljena slova.