Datoteka (fajl, eng. File, rus. файл) je određeni memorijski prostor na sekundarnom skladištu podataka u koji mogu biti smešteni jedan ili više istorodnih ili raznorodnih podataka.
Fizički, datoteka je imenovana oblast memorije. Skoro svi podaci i programi se u računaru čuvaju u obliku datoteka. Datoteke su oblik podataka karakterističan za sekundarne momorije. Za razliku od podataka koji se nalaze u primarnoj memoriji, podaci u datoteci su trajni
Za sve koji vole defincije, evo još nekoliko definicija datoteke koje sam pronašao:
Datoteka ili fajl je osnovna organizaciona celina za trajno smeštanje podataka u računaru.
Datoteka je imenovani prostor u sekundatnoj memoriji koji sadrži određene podatke.
Datoteka je organizovani skup podataka koji se prema određenom prostornom rasporedu čuva na sekundarnoj memoriji.
Datoteke omogućavaju korisnicima da u sekundarnoj memoriji (Hard disk, Fleš memorija...):
organizuju podatke u skladu sa svojim potrebama,
čuvaju podatke nakon zatvaranja programa ili isključivanja računara.
Koji će podaci biti unutar datoteke definiše njen tvorac. Sadržaj datoteka je kodirani rezultat rada nekog softvera. Podaci sačuvani u datotekama se mogu izgubiti brisanjem, formatiranjem, oštećenjem ili otkazom uređaja na kojem se nalazi datoteka.
Da bi se računar nekoj datoteci mogao obratiti ona mora imati ime. Ime datoteka se sastoji iz dva dela, prvi je ime i ono ukazuje na sadržaj datoteke, a drugi, ekstenzija ukazuje na vrstu datoteke. Ime i ekstenzija su odvojeni tačkom. Datoteke se mogu grupisati u fascikle (direktorijume ili kataloge, eng. folder, rus. папка) ili podfascikle (eng subfolder, rus. подпапка). Imena fascikli i datoteka obično zadaje korisnik i trebalo bi da ukazuju na njihov sadržaj. Razvrstavanjem datoteka u fascikle i podfascikle stvara se hijerarhijska organizacija datoteka.
Datoteka osim sadržaja, naziva i ekstenzije poseduje i atribute koji se čuvaju u opisu datoteke koji je poznat pod imenom kontrolni blok datoteke (FCB – File Control Block). Najvažniji atributi datoteka su: ime, veličina, datum i vreme poslednjeg ažuriranje, informacije o vlasništvu i pravima pistupa...
Datoteke mogu biti tekstualne ili binarne. Tekstualna datoteka se sastoji od znakova ASCII koda i čitljiva je čoveku. Za razliku od tekstualnih, binarne datoteke nisu čitljive čoveku jer su u njima podaci upisani u binarnom obliku t.j. na isti način kao u memoriji računara. Praktičnije rečeno unutrašnjost binarne datoteke ne možete da otvorite i pregledate u nekom programu za uređivanje teksta, već samo pomoću programa koji može da čita format datoteke.
Što se tiče načina pristupanja, datoteke možemo podeliti na:
Datoteke sa sekvencijalnim pristupom – Čitanje podataka moguće samo redom kako su oni upisivani, odnosno ako je potrebno pročitati podatak na osmom mestu, moraju se prvo pročitati svih sedam podataka koji se nalaze ispred njega.
Datoteke sa direktnim pristupom – Čitanje podataka ne mora biti redom kako su upisivani jer se podacima pristupa navodeći njihovu poziciju u datoteci.
Jedna od bitnih osobina operativnih sistema je što omogućavaju da razni korisnici nekog računara mogu da dele neku datoteku, odnosno omogučavaju pristup samo vlasniku datoteke i autorizovanim korisnicima.