Fiziološka suština zamora, koji nastaje pod uticajem različitih vidova delatnosti, pa i letačke, u vezi je sa pojavom tzv. odbrambenog kočenja, koje se karakteriše sniženjem funkcionalne sposobnosti nervnih ćelija u moždanoj kori.


Ovaj proces se odražava na opšte stanje čoveka. Njegova pažnja popušta, pamćenje i mišljenje postaje otežano a brzina, tačnost i koordinacija pokreta se gube. Sve se to pokazuje na tempu, produktivnosti i tačnosti rada, te dovodi do različitih grešaka u radu i proračunima.

Zamor može preći u premorenost. Sistematska i dugotrajna premorenost, bez obzira kakvog je porekla, često postaje uzrokom dubokih poremećaja u organizmu, a takođe i mnogih oboljenja, u prvom redu nervnog i srčano-sudovnog sistema (neuroza, hipertonična bolest, arterioskleroza i ostalo).

Radna sposobnost, a prema tome i brzina nastajanja zamora u svih ljudi nije jednaka i zavisi od stepena istreniranosti u ovoj ili onoj delatnosti, funkcionalnog stanja, emocionalnog raspoloženja i drugih uzroka. U postizanju i usavršavanju radne sposobnosti vodeću ulogu imaju adaptacioni fiziološki mehanizmi organizma. Važna uloga pripada formiranju i učvršćenju navika i automatizmu radnih procesa; u letačkoj delatnosti sistematskom i ritmičnom letačkom treningu i racionalnoj organizaciji rada, odmora i ishrane.

Veliki značaj za povišenje radne sposobnosti organizma čoveka i njegovo suprotstavljanje zamoru ima fizička kultura i sport. Još u staro vreme ljudi su smatrali da je kretanje život, da se mnoge bolesti mogu sprečiti i izlečiti pravilnim disanjem, urednim radom i različitim fizičkim vežbama.

To mišljenje su potvrdila i kasnija pokoljenja naučnika. Predstavnici najrazličitijih grana medicinske nauke ukazivali su na ogroman uticaj fizičkih vežbi ne samo na rad različitih organa i sistema čovečjeg organizma već i na nastajanje, pod njihovim dejstvom, osećanja svežine, pozitivnih emocija i čvrste volje. Da li je slučajno što su ljudi u toku mnogih vekova tražili korisno za zdravlje u fizičkim vežbama? Naravno da to nije slučajno. Izvođenjem fizičkih vežbi poboljšava se kretanje krvi u svim organima i tkivu, pa i u mozgu i srčanom mišiću. Srce fizički istreniranog čoveka ima mnogo većih energetskih mogućnosti. Ono je u stanju da ih ekonomično troši. Fizički istrenirani čovek radi mnogo produktivnije i nije mu potrebno da se često odmara, bez čega ne može slabo trenirani čovek.

Pod uticajem fizičkih vežbi, koje se doziraju u skladu sa uzrastom i stepenom fizičke i sportske osposobljenosti, srce ne samo da ne slabi već i u kasnijoj dobi dobija zadivljujuću radnu sposobnost. U medicinskoj praksi je poznato kada čovek i bolesno srce (isključujući, naravno, slučajeve krajnje teških organskih oštećenja) pri razumnoj primeni terapeutske fiskulture postaje sposobno da uspešnije obnovi svoje funkcije nego pod uticajem farmakoloških sredstava.

Za to ima mnogo primera. U kliničkoj praksi, na primer, nalazimo mnoge slučajeve potpunog izlečenja hipertonične bolesti pomoću specijalnih vežbi. Fizička kultura i sport poboljšavaju ne samo arterijalnu već i venoznu cirkulaciju krvi, pospešuju limfnu cirkulaciju u organima i tkivu i povećavaju razmenu materije. Fizičke vežbe to je uspešan lek protiv arterioskleroze, glavnog neprijatelja čovekovog zdravlja koji mu skraćuje život.

Ništa manji uticaj ne pokazuju fizičke vežbe na disajne organe. Duboki i ritmički disajni pokreti pomažu pravilnoj cirkulaciji krvi, obnavljanju vazduha u plućima, što se takođe pozitivno odražava na rad svih organa i sistema organizma.

Fizičke vežbe se blagovremeno odražavaju na rad želudačnocrevnog trakta, simuliraju delatnost endokrilnih žljezda, pojačavajući oksidaciju i razmenu materije a takođe se javljaju, po tvrđenju onkologa, efektivnim profilaktičkim faktorom u sprečavanju zloćudnih tumora.

Sistematsko bavljenje fizičkom kulturom i sportom ne samo što poboljšava fizičke osobine organizma već i pokazuje veliki uticaj na psihički život čoveka, povišavajući u prvom redu opšti tonus nervnog sistema. Ruski fiziolog i psiholog I. M. Sečenov, ukazujući svojevremeno na značaj mišićnih pokreta za delatnost mozga, govorio je da mišići dovedeni u kretanje fizičkim vežbama, pri složenim hemijskim procesima i uticaju centralnog nervnog sistema, stvaraju osećaj svežine, lakoće i zadovoljstva.

Pod uticajem nervnih impulsa, koji dolaze u centralni nervni sistem od ogromnog broja nervnih receptornih (prihvatnih) elemenata koji se nalaze u mišićima, poboljšavaju se funkcionalni uzajamni odnosi osnovnih nervnih procesa u moždanoj kori, aktivira se sva funkcionalna delatnost mozga. Čovek koji se bavi fizičkom kulturom ima viši i stabilniji emocionalni tonus, savladuje se u odnosu na različite neprijatne događaje u privatnom životu i na radnom mestu. Eto zašto su fizička kultura i sport večni izvor zdravlja i svežine.

Osobito je potrebna fizička kultura letaču. Fizički istrenirani pilot bolje leti, lakše podnosi opterećenja, manje se zamara od onoga koji se ne bavi fiskulturom i ne vodi računa o svom fizičkom razvitku. Fizički prekaljeni letač poseduje visoku izdržljivost za velika emocionalno-psihička naprezanja i u stanju je da se suprotstavi jačim dejstvima ubrzanja, nedostatku kiseonika i nizu drugih spoljašnjih dejstava. Među letačima-sportistima retko se susreću oni koji su doživeli iluzije prostornog položaja aviona u letu.

Stečeni u toku redovnih sportskih treninga, snaga, brzina i gipkost usavršavaju funkcije psihomotorike, vestibularnog aparata i čula vida, čime utiču na formiranje visokih letačkih kvaliteta. To znači, dobar fizički razvitak letača obavezan je uslov bezbednog leta.

Organizacija profilaktičnog fiskulturnog režima je prosta i dostupna svakome. Pre svega, neophodno je svaki novi dan početi jutarnjom higijenskom gimnastikom. Složenost vežbi može biti najrazličitija zavisno od stepena uvežbanosti pokreta. Jutarnja gimnastika se dopunjuje različitim vidovima sporta.

Međutim, letačkom sastavu ne sme se preporučivati uska sportska kvalifikacija, na primer zanimanja samo u dizanju tegova ili odbojka. Korisne i raznostrane osobine, neophodne za letenje, mogu se postići upražnjavanjem skijanja, klizanja, plivanja, veslanja, različitih vidova atletike (trčanje na srednje pruge, skokovi u dalj i u vis) itd. Za razvijanje brzine, poboljšanje pažnje i koordinaciju pokreta veliku ulogu imaju sportske igre - mačevanje, tenis, a za poboljšanje orijentacije u prostoru - gimnastika, skokovi u vodu i trening na specijalnim spravama, kao što su vrteška, elastični sto i renski točak.

Veoma korisni za letača su i različiti radni procesi: rad u bašti, u šumi, u polju itd. Dobro je povezivati fizičku gimnastiku sa predvečernjim radom u bašti ili šetnjama. Treba imati u vidu da se korisni efekat postiže samo pri strogom doziranju opterećenja u različito vreme. Ako letačka delatnost izaziva zamor, onda su potrebna laka opterećenja, na primer šetnje pre spavanja.

Veliko značenje za čuvanje zdravlja i poboljšanje raspoloženja imaju slobodni dani u sedmici. Njih treba provoditi promišljeno i organizovano. Pre spavanja treba se prošetati kroz šumu, park, kraj obale reke ili jezera, a zimi na skijama i klizaljkama. U slobodnom danu ne treba se baviti »neodložnim poslovima«. Treba se posvetiti samo odmoru i razonodi, ne zaboravljajući zanimanja nekim sportom: ribolov, lov ili prosto šetati. U svemu se treba pridržavati umerenosti i voditi računa o racionalnoj ishrani. Fizička kultura i sport izvor su zdravlja osnova za dugi vek letača.

 

 


Podaci o originalnom tekstu

S. C.

Izvor: Vazduhoplovni glasnik, 60-te godine prošlog veka

Submitted by Čeh Jan on