1. Opšta organizaciona načela materijala

Pri razmatranju stvarno potrebnog skladišnog prostora za uskladištenje materijala često se određuje više prostora nego što je to potrebno. Ovo se događa najčešće zbog toga, što se u dovoljnoj meri ne koristi vertikalni prostor. 


Treba uvek imati na umu da se materijal može postavljati do visine tavanice ili do samih greda ukoliko, naravno, to dozvoljava kapacitet opterećenja poda, ili dimenzija i oblik materijala koji se uskladišćuje. Razumljivo je, da se pored toga mora voditi računa i o merama za sprečavanje požara.

Skladište koje ima velike prostorije za kancelarije i druge nuzprostorije, obično ne raspolaže sa dovljno prostora za uskladištenje materijala.

 

2. Uređenje skladišta

Pri uređenju skladišta treba se pridržavati sledećih načela:

  • materijal mora biti obezbeđen,

  • zalihe se moraju čuvati od propadanja usled atmosferskih uticaja, toplote, svetlosti, vlage i razaranja od strane štetočina,

  • starije zalihe materijala moraju biti složene tako da se mogu lako izdavati,

  • materijal mora biti složen tako da je pristupačan radi inventarisanja i periodičnih pregleda,

  • zalihe moraju biti tako složene da se mogu izdavati i prenositi uz minimalan napor,

  • predmeti koji ne ostaju dugo u skladištu moraju se grupisati na mestu koje je najpogodnije za brzo izdavanje,

  • predmeti koji treba da ostaju duže vremena u skladištu smeštaju se u zadnje delove magacina,

  • materijal ne treba suviše često premeštati bez potrebe,

  • voditi računa da se obezbedi dovoljno prostora za prolaz. Kada se određuje prostor za prolaz mora se uzeti u obzir dimenzija materijala koji treba uskladištiti i dimenzije skladišne opreme koja je potrebna za prenos i prevoz tog materijala do mesta uskladištenja, materijal slagati po grupama i vrstama materijala, ne mešajući ispravan i neispravan.

 

3. Priprema materijala za uskladištenje

Zaštita materijala od propadanja usled atmosferskih uticaja, toplote, svetlosti, vlage i posledica nagrizavanja od strane živih organizama, kao i od grubog rukovanja pri transportu je glavni zadatak svakog rukovaoca.

Jedna od glavnih pouka poslednjih godina je uska koordinirana kontrola u svim fazama konzervacije i pakovanja materijala i bitna je za ispravnost materijalnih sredstava.

Postoje razni metodi konzervacije materijala pre uskladištenja. Metodi koje ćemo ovde navesti često su međusobno povezani i mogu se deliti na sledeće:

  • premazivanje,

  • nepromočivo pakovanje i premazivanje,

  • prevlačenje plastičnom masom,

  • dehidracija.

 

Izbor jednog od ovih metoda zavisi od vrste materijala i stepena potrebe za zaštitu.

Uputstva za konzerviranje moraju se pažljivo primenjivati, jer u protivnom ono može biti beskorisno i čak štetno. Naprimer: slaba zaptivka na posudi koja treba materijal da čuva od vlage čini zaštitu beskorisnom. Materijal koji se upotrebljava pri procesu zaštićivanja mora prvenstveno odgovarati svojoj nameni. Pocepan i istrošen omot bezvredan je kao zaštita. Jednom započeto konzerviranje ne sme se prekinuti već se isto mora sprovesti do kraja u svim stepenima, jer se u protivnom pruža prilika da nastupi zagađivanje. Nikakva zaštitna materija ne može da zaštiti površinu koja je zagađena.

Materijal za konzerviranje premazivanjem, ne može sprečiti delovanje korozije kada je vlaga već prodrla između dela i zaštitne navlake. Zato prva i neophodna mera, pri svakom metodu zaštite, jeste temeljito čišćenje i sušenje predmeta koji se želi zaštiti.

Svi navedeni metodi nisu izdvojeni ili nezavisni jedan od drugog, već samo pretstavljaju 4 osnovna metoda zaštite. Kombinacija ovih metoda najčešće se koristi pri zaštiti većih sklopova, kao: teških mašina, ili drugih višedelnih uređaja, kada jedan jedini metod konzervacije ne bi mogao da obezbedi potrebnu zaštitu celom uredaju.

 

4. Konzervacija materijala

Konzervacija premazivanjem - Ovaj način primenjuje se za zaštitu rezervnih delova i druge opreme kada priroda i izrada predmeta omogućava momentalno premazivanje metala zaštitnim slojem protiv korozije (potapanjem, prskanjem, premazivanjem sa četkom i slično).

Predmeti koji se konzervišu po ovoj metodi moraju biti takve izrade, da se mogu lako raskonzervirati pomoću ispiranja u sudovima, ili topljenjem premaza pomoću pare, a da pri tome ne dođe do oštećenja, niti da se time smanji ispravnost toga predmeta.

Smesa za premazivanje obično se ne upotrebljava za zaštitu nemetalnih predmeta, kao: gume, kože, plute, papira, tekstilne ili plastične mase, ali se može upotrebiti kada su ovi predmeti sastavljeni sa metalnim delovima. Pre primene smese za konzerviranje ovakvih sklopova, mora se poznavati dejstvo zaštitne smese na nemetale.

Konzervacija pomoću nepromočivog pakovanja i premazivanja - Ovaj metod se primenjuje za zaštitu materijala od korozije prouzrokovane vodom. Ovaj metod, pored nepromočivog pakovanja, uključuje i zaštitu materijala premazivanjem zaštitnom smesom. Primenjuje se za zaštitu uređaja gde su u pitanju osetljive radne površine sa veoma malom tolerancijom. Predmeti koji imaju tekstilne, gumene, plastične i nemetalne površine koje bi se premazivanjem oštetile, konzervišu se po ovom metodu, no bez premazivanja.

Slično kao kod prvog metoda, tako se i kod ovog prvenstveno konzervišu metalni predmeti sa kojih se pre upotrebe zaštitna materija može jednostavno i brzo skinuti.

Konzervacija putem prevlačenja plastičnom masom - Ovaj metod je prvenstveno namenjen za zaštitu osetljivih delova ili opreme od korozije i udara. Materijal koji se za ovu svrhu upotrebljava mora odgovarati specifikaciji. Zaštitno prevlačenje postiže se potapanjem dela koji se želi zaštititi u sud u kojem se nalazi rastopljena plastična masa zagrejana na temperaturi od oko 150°C.

Skidanje ove prevlake mora se vršiti pažljivo da se ne bi oštetio zaštićeni deo. Primenu ove metode treba ograničiti na konzervaciju predmeta koji nemaju duboka udubljenja ili komplikovane strukture koje bi onemogućavale potpuno skidanje prevlake.

Konzervacija putem dehidracije - Ovaj način zaštite je prvenstveno namenjen za zaštitu osetljivih delova ili opreme. Predmeti čija priroda zahteva primenu ovog metoda jesu: motori, elise, fotografska oprema, elektro i radio oprema, osetljivi instrumenti i druga skupocena oprema koja bi se metodom premazivanja, ili nepotpunom dubinskom konzervacijom oštetila. Po ovom metodu konzervišu se obično predmeti koji se odmah po raspakivanju moraju upotrebiti, jer bi skidanje prevlake oduzelo suviše vremena. Zaštita po ovom metodu pretstavlja zapravo samo kontrolu vlažnosti u predelu neposredno oko predmeta.

Postupak kod ove vrste konzervacije je sledeći: predmet se zatvara u sud koji ne propušta vazduh; sušenje zatvorenog vazduha vrši se sredstvima za sušenje vazduha do relativne vlage 20% ili manje.

 

5. Pakovanje materijala

Pakovanje obuhvata stavljanje određenog predmeta u ambalažu, njegovo učvršćenje, blokiranje, stavljanje jastučića i pregrada koje ne propuštaju vodu.

Pakovanje se završava zatvaranjem upotrebljene ambalaže, stavljanjem okova i oznaka na spoljnom delu.

Pakovanje samo po sebi još ne pruža dovoljnu zaštitu, koja je potrebna pri ekspediciji i uskladištenju materijala, već se ono mora dopunjavati. Često se smatra da je ambalaža uzrok oštećenja sadržine, međutim nedostajalo je jastučića, stega i blokova za učvršćenje predmeta
u ambalaži. Zato pri pakovanju treba preduzeti sve potrebne mere koje obezbeđuju da sadržina stigne na određeno mesto u upotrebljivom stanju.

Vrste ambalaže - Materijal se pakuje u razne vrste ambalaže kao što su: drveni sanduci - kovani ekserima, kutije od fibera i kartona, burad i razne limene posude, a u nekim slučajevima razne torbe i vreće.

  • Drveni sanduci koriste se za pakovanje opreme i materijala koji se lako oštećuje. Ova vrsta ambalaže ima tu prednost što omogućava najveću zaštitu sadržine od oštećenja probijanjem, krivljenjem i lomljenjem, a sem toga omogućava slaganje materijala pri transportu i u
    skladištu bez bojazni da će materijal biti oštećen.

  • Kartonske kutije i kutije od fibera. Danas postoji težnja da se materijal pakuje u dobru, ali što lakšu i jeftiniju ambalažu. Najveća korist od ove vrste pakovanja je ušteda u težini ambalaže (za razliku od drvenih sanduka), bez smanjenja kapaciteta. Razlika u težini je važan faktor kada su u pitanju velike pošiljke, jer ušteda u težini pojeftinjuje transportne troškove i olakšava pakovanje. Slaba strana ove vrste ambalaže je u tome što nije tako jaka i izdržljiva kao drveni sanduci.

  • Limene posude. Ova vrsta ambalaže pokazala se naročito podesnom za transport i uskladištenje izvesnih vrsta materijala kojima je potrebna posebna zaštita, a sem toga ona omogućava dobro iskorišćenje skladišnog prostora.

    Metalni sudovi naročito su podesni za konzervaciju i za pakovanje osetljivih delova i dopunskih uređaja, naročito onih koji zahtevaju zaštitu visokog stepena, kao: instrumenti, motori, generatori, starteri, magneti i dr.

    Ovi sudovi, pored toga što pružaju maksimalnu zaštitu relativno su jeftini u upoređenju sa drvenim sanducima. Oni pretstavljaju čvrstu i strukturno jaku ambalažu i u slučaju da se koristi kao spoljna ambalaža ona se može ponovo upotrebiti, jer je izrađena tako, da može izdržati i grubo rukovanje pri transportu i uskladištenju. Kada je ona još i dobro zaptivena pruža jednostavnu i efikasnu zaštitu protiv vodene pare i tako pruža stepen zaštite materijala koji je jednak ili veći nego kod drugih vrsta zaštite. Ovo je naročito korisno kod vraćanja opravljenih instrumenata i pomoćnih uređaja u istoj ambalaži u kojoj su stigli na opravku.

  • Torbe i vreće. Vreća kao ambalaža ima bitnu prednost u pogledu tare-težine, gipkosti, lakoće pri punjenju, lakog uskladištenja usled zauzimanja malog prostora i niske cene koštanja. Vreća pruža zaštitu sadržini od ogrebotina i donekle od prodiranja vlage i stoga je njena upotreba ograničena. Ova vrsta ambalaže može se koristiti samo za materijal koji je dovoljno elastičan da apsorbuje udarce i sabijanje, koji ne podleže napadima štetočina i nije zapaljiv.

Obeležavanje upakovanog materijala na ambalaži - Sva koleta nakon zatvaranja moraju biti sa vanjske strane obeležena oznakama - etiketama predostrožnosti zavisno od vrste materijala koji je upakovan.

Oznaka »Pažnja«! stavlja se redovno kada je u ambalaži upakovan osetljiv materijal (eksploziv, staklo, radioaktivni materijal itd.).

Oznaka »Gore« stavlja se redovno kada od položaja koleta zavisi sigurno transportovanje materijala. Pored gornje oznake stavljaju se i strelice koje označavaju položaj sanduka u kojem se isti mora stalno nalaziti.

Oznake »Lomljivo«, »Staklo«, »Pažljivo rukovati«, »Osetljivi instrumenti«, »Opremljeno sredstvima za zaštitu od vlage« itd. stavljaju se na koleta zavisno od sadržaja.

Na koletima u kojima su upakovani avioni ili avionski motori, pored ostalih oznaka, obavezno se stavljaju i oznake i podaci, kao: »Centar težišta«, datum pregleda itd.

Ukoliko se materijal po jednom dokumentu pakuje u više pakovanja, na pakovanje se stavlja i oznaka koja označava brojeve tih pakovanja koja sačinjavaju celinu. Naprimer, ako se pošiljka sastoji od 4 pakovanja onda se označavanje vrši na sledeći način: 1/4, 2/4, 3/4, 4/4, gde prve brojke označavaju seriski broj pakovanja unutar pošiljke od 4 sanduka, a druga ukupan broj pakovanja pomenute pošiljke. Pored ovih oznaka, na materijalu odnosno na pakovanjima, moraju postojati i druge oznake propisane od strane državnih i međunarodnih organa, zavisno od vrste materijala i načina transportovanja.

 


Podaci o originalnom tekstu

Vazduhoplovnotehničke novosti 1/1954

Vazd. tehnički potpukovnik August Cajnko

Submitted by Čeh Jan on