Magnetni prečistači hidro-ulja pokazali su dosta dobre rezultate i veoma su pogodni, naročito za hidro-ulja koja su zaprljana čeličnim opiljcima.
To su prečistači koji sadrže, ustvari, mala magnetna tela raznih veličina i raznih oblika koja, zahvaljujući svojim magnetnim svojstvima, uspešno zadržavaju čelične opiljke iz hidro-ulja nastale usled habanja pokretnih delova hidrauličnih pumpi i drugih komponenata hidraulične instalacije.
Magneti u magnetnim prečistačima mogu se izrađivati u obliku magnetnog čepa,magnetnog štapića ili magnetne ploče.
Magnetni čepovi počeli su se najranije upotrebljavati, a i danas se još proizvode u velikim količinama i primenjuju u raznim mašinama, u raznim pogonima, motorima itd. Obično se magnetni čepovi postavljaju na dnu rezervoara hidro-ulja, i to na mestu drenažnog zavrtnja, Veoma dobro vrše prečišćavanje hidro-ulja od čeličnih opiljaka, jer imaju intenzivno dejstvo na njih. Magnetni čep treba da je što veći, tj. da ima što veću površinu, jer mu je u tom slučaju i stepen dejstva veći.
Na slici 1a prikazan je aksonometrijski izgled jednog magnetnog čepa pre upotrebe, dok je na slici 1b prikazan drugi magnetni čep posle upotrebe u hidrauličnoj instalaciji.

Slika 1. - Magnetni čep pre i posle upotrebe
Magnetni štapići vrše veoma dobro prečišćavanje hidro-ulja kao i magnetni čepovi. Što god je veći prečnik magnetnog štapića, time je jači intenzitet prečišćavanja, kao i sila privlačenja, pa je zato poželjno usvojiti magnetni štapić sa što je moguće većim prečnikom. Pri ovome, ne treba zaboraviti da magnetna energija opada sa kvadratom rastojanja, kao i to da granica dejstva magnetnog štapića, odnosno granica privlačenja čeličnih opiljaka, ne zavisi samo od veličine prečnika magnetnog štapića već isto tako i od viskoziteta i brzine proticanja upotrebljenog hidro-ulja.
Nije na odmet napomenuti da neki magnetni štapići, specijalne konstrukcije za intenzivno prečišćavanje hidro-ulja, imaju silu privlačenja čeličnih opiljaka oko 5-10 puta veću od svoje sopstvene težine. Sila privlačenja čeličnih opiljaka može u specijalnim slučajevima da se poveća na račun intenziteta prečišćavanja čestice nečistoće iz hidro-ulja.
Za razliku od magnetnih čepova, magnetni štapići se obično postavljaju unutar prečistača hidro-ulja, gde vrše intenzivno prečišćavanje hidro-ulja.
Na slici 2 prikazan je magnetni prečistač sa mrežastim površinama za prečišćavanje hidro-ulja i magnetnim štapićem. Prečišćavanje hidro-ulja vrši se na taj način, što struja hidro-ulja ulazi najpre u jedan kružni kanal gde se ravnomerno raspoređuje, a zatim ide pored ugrađenog magnetnog štapića, koji svojim dejstvom privlači i zadržava sitne čelične opiljke, i protiče dalje kroz mrežaste površine za prečišćavanje, i to sa njihove unutrašnje prema spoljnoj strani. Posle takvog prečišćavanja, nečistoća iz hidro-ulja ostaje u unutrašnjosti mrežastih površina za prečišćavanje i ne može da dospe u hidrauličnu instalaciju, dok prečišćeno hidro-ulje izlazi iz prečistača preko izlaznog otvora i odlazi dalje u hidrauličnu instalaciju.

Slika 2. - Magnetni prečistač hidro-ulja
(1 - telo prečistača; 2 - poklopac; 3 – zaptivač; 4 - zavrtnji za pričvršćivanje poklopca; 5 - mrežaste površine za prečišćavanje; 6 - opruga; 7 - magnetni štapić; 8 - zavrtanj; 9 - ručica za uključivanje; 10 - priključak za dovod hidro-ulja; 11 - zaptivač)
Mrežasta površina za prečišćavanje hidro-ulja otvorena je samo na jednoj strani, i to prema kružnom kanalu za ulaz hidro-ulja, dok je na svim ostalim stranama dobro zaptivena, zahvaljujući sili opruge ugrađene između poklopca prečistača i mrežastih površina za prečišćavanje hidro-ulja. Opruga je pričvršćena za poklopac prečistača i svojim dejstvom pritiskuje mrežaste površine da čvrsto nalegnu na zaptivne površine.
Kružni kanal sprečava direktan nadolazak hidro-ulja (vrlo često i sa relativno velikom brzinom strujanja) na osetljivo mrežasto tkivo prečistača, jer pomoću svog velikog kružnog poprečnog preseka znatno smanjuje brzinu proticanja hidro-ulja i omogućuje da se postigne ravnomerno naprezanje mrežastog tkiva. Primenom kružnog kanala, može se u potpunosti iskoristiti prostor koji stoji na raspoloženju unutar prečistača hidro-ulja i postići manji otpor i duže vreme proticanja hidro-ulja.
U ovom prečistaču hidro-ulja mogao bi da se ugradi, takođe, i jedan ventil sigurnosti, čija bi dužnost bila da, pri potpunom zaprljavanju mrežastih površina za prečišćavanje, zaštiti mrežaste površine od razaranja. Kada između ulaza hidro-ulja u prečistač i izlaza iz njega nastupi pad pritiska veći od dozvoljenog, tada bi se otvorio ventil sigurnosti i pustio hidro-ulje da neprečišćeno protiče kroz prečistač, čime bi se sprečilo nedopušteno povećanje pada pritiska i izbeglo deformisanje mrežastih površina za prečišćavanje, pa čak i njihovo razaranje.
Ugradnja prečistača hidro-ulja u hidrauličnu instalaciju vrši se ili u glavnom, ili u sporednom vodu hidraulične instalacije, ili pak na taj način što se prečistač umeće u rezervoar hidro-ulja, tako da se van rezervoara nalazi samo gornji deo prečistača, dok se njegov donji deo, tj. kućište prečistača nalazi potopljeno u hidro-ulju. Prečistač se pričvršćuje za svoj nosač zavrtnjima i zaptiva hermetički pomoću zaptivke postavljene između nosača i tela prečistača.
Magnetni prečistač hidro-ulja novije konstrukcije snabdeven mrežastim površinama za prečišćavanje prikazan je na slici 3. Prečišćavanje hidro-ulja kod takvog prečistača vrši se na taj način što hidro-ulje ulazi kroz donji priključak i struji oko ugrađenog magnetnog štapića, koji privlači i zadržava sitne čelične opiljke, a zatim prolazi kroz mrežaste površine za prečišćavanje i izlazi prečišćeno iz prečistača na sva četiri priključka, ukoliko je to potrebno.

Slika 3. - Magnetni prečistač hidro-ulja novije konstrukcije
(1 - telo prečistača; 2 - poklopac; 3 - zaptivač poklopca; 4 - cilindrično sito; 5 - stalni magnet; 6 - zaptivni prsten; 7 – zaptivač)
I pored dobrih osobina, magnetni prečistači hidro-ulja ređe se upotrebljavaju u hidrauličnim instalacijama. Ovo iz razloga što se, zahvaljujući veoma uspešnom prečišćavanju gvozdenih opiljaka iz hidro-ulja, na njihovim površinama, već posle izvesnog vremena, nahvataju pravi grozdovi čeličnih opiljaka, koji mogu lako da se otrgnu usled vibracija pri radu hidraulične instalacije. Takvi čelični opiljci, koji su jednom bili privučeni od strane permanentnog magneta, a time i sami postali namagnetisani, predstavljaju stalnu opasnost za siguran rad hidraulične instalacije, jer u slučaju da dode do njihovog otkidanja od magneta (na primer, usled vibracija ili nekih drugih potresa) otići će, u obliku većih grozdova, sa hidro-uljem dalje u hidrauličnu instalaciju i mogu da pričine velike štete raznim komponentama hidraulične instalacije, njihovim kliznim površinama, a naročito površinama za zaptivanje.
Da bi se ovo izbeglo, najnoviji magnetni prečistači hidro-ulja izrađuju se tako da se oko permanentnog magneta postavlja najviše do dva prstena od mekog gvožđa sa malim procepom između njih, koji takođe dejstvuju kao magneti. Pri proticanju hidro-ulja kroz takav magnetni prečistač, dolazi do izdvajanja čeličnih opiljaka, koji se čvrsto vezuju u procepima između prstenova, tako da se ni pri vibracijama niti pri jačim potresima ne mogu odvojiti od takvog magnetnog prečistača.
Čišćenje takvih magnetnih štapića sa gvozdenim prstenovima vrši se na taj način što se prstenovi od mekog gvožda skidaju sa permanentnog magneta i bez većih teškoća čiste od čeličnih opiljaka pomoću suve krpe, pomoću četaka, ili nekim drugim pogodnim sredstvom za čišćenje. Gvozdeni prstenovi se posle toga peru u petroleumu i stavljaju opet na permanentne magnete.
Mrežaste površine za prečišćavanje, postavljene unutar magnetnog prečistača hidro-ulja, dopunjavaju dejstvo magnetnih štapića i zajedno sa njima omogućavaju veoma povoljno prečišćavanje hidro-ulja unutar hidraulične instalacije.
Takve mrežaste površine za prečišćavanje predstavljaju najstariju i najjednostavniju vrstu prečišćavanja hidro-ulja. One nisu tako osetljive na mehanička oštećenja i ne zahtevaju posebne oslonce, odnosno podupirače, kao na primer, neke druge površine za fino i najfinije prečišćavanje hidro-ulja (površine za prečišćavanje izrađene od impregnirane hartije, filca itd. ).
Mrežaste površine za prečišćavanje obično se izrađuju od mesinga ili nerđajuće čelične žice sa najmanje 400-500 otvora na 1 cm2, ali se ipak preporučuje usvajanje mrežaste površine sa preko 10.000 otvora na 1cm2 (odnosno manje 3000-16.000 otvora na 1cm2), ukoliko se želi finije prečišćavanje hidro-ulja. Veličina čestica nečistoće koje ovakvi prečistači zadržavaju iznosi oko 0,080-0,120mm.
Ako se za mrežaste površine upotrebi mesingana žica, onda su takve površine prilično slabe i lako se kidaju. Ovo je naročito nepovoljno ako mrežasti prečistač hidro-ulja treba da ima relativno velike površine za prečišćavanje, pa je stoga u takvim slučajevima potrebno, umesto uobičajenog cilindričnog oblika, izrađivati ih u obliku nekoliko kupastih mreža koje leže jedna na drugoj, slično tanjirastim oprugama. Takav raspored površina za prečišćavanje ima, osim veće čvrstoće, i tu prednost što zahteva manji prostor za njihov smeštaj.
Nedostatak mrežastih površina je i taj što su pogodne samo za grubo prečišćavanje hidro-ulja od čestica nečistoće veličine 80-120 mikrona, te nisu pogodni za finije hidraulične instalacije, koje pokreću osetljive uređaje i mehanizme. Međutim, najnovije konstrukcije mrežastih prečistača znatno su popravile ovaj nedostatak, tako da već danas postoje mrežaste površine za prečišćavanje hidro-ulja izrađene od žice prečnika 0,034mm, koje omogućuju da se izradi i do 16.000 otvora na 1cm2.

Slika 4. - Mrežasti prečistač hidro-ulja
Otvor između žice u ovakvog finog mrežastog prečistača iznosi 0,040mm, tako da je površina koja se nalazi pod žicom čak veća od površine između žica, to jest veća je od površine svih otvora takvog finog mrežastog prečistača.
Na slici 4 prikazana je uobičajena konstrukcija čisto mrežastog prečistača, koja se sastoji iz kućišta prečistača cilindričnog oblika u kome je smeštena mrežasta površina za prečišćavanje izrađena od mesinga ili nerđajućeg čelika. Hidro-ulje protiče kroz prečistač sa unutrašnje strane mrežaste površine ka spoljnoj strani, tako da sve zadržane čestice nečistoće ostaju unutar mrežaste površine.
Radi dobijanja što je moguće većih površina za prečišćavanje i njihove što veće čvrstoće, mrežaste površine za prečišćavanje se u poslednje vreme vrlo često izrađuju tako da su zvezdasto naborane po svom obimu.
Na slici 5 prikazan je mrežasti prečistač hidro-ulja novije konstrukcije, predviđen za rad sa hidro-uljem niskog radnog pritiska, dok je na slici 6 predstavljen takođe mrežasti prečistač za rad sa visokim radnim pritiscima hidro-ulja. Početne površine za prečišćavanje izrađene su i kod jednog i kod drugog prečistača hidro-ulja od istog materijala i iste su čvrstoće, samo se dimenzije kućišta prečistača hidro-ulja veoma razlikuju, tako da je kućište prečistača higro-ulja visokog pritiska znatno većih dimenzija.

Slika 5. - Mrežasti prečistač za niske pritiske hidro-ulja
Umesto mrežastih površina za prečišćavanje hidro-ulja, mogu da se upotrebe i drukčije površine za prečišćavanje, izrađene, na primer, od impregniranog filca, impregnirane hartije, ili pak od drugog nekog materijala, na primer, od sinter-metala itd.
Prečistači hidro-ulja od impregniranog filca prečišćavaju nečistoću iz hidro-ulja pomoću filca koji je impregniran specijalnom smolom na višim temperaturama. Veličina čestica nečistoće, koje ovakvi prečistači hidro-ulja zadržavaju, iznosi: 0,10-0,075mm.

Slika 6. - Mrežasti prečistač za visoke pritiske hidro-ulja
Kada se prečistač zaprlja, onda se površine za prečišćavanje hidro-ulja moraju zameniti, jer je njihovo čišćenje teško izvodljivo. Ukoliko se to ne uradi na vreme, u hidrauličnoj instalaciji dolazi do većeg pada pritiska hidro-ulja od onog koji je dozvoljen, te se iz tog razloga u prečistač hidro-ulja obično ugrađuje ventil sigurnosti koji, u slučaju većeg pada pritiska od dozvoljenog, propušta direktno hidro-ulje dalje u instalaciju. Ovakvo hidro-ulje, koje nije pročišćeno, predstavlja opasnost za siguran rad pojedinih komponenata hidraulične instalacije, pa i hidraulične instalacije u celini, zbog čega je potrebno u hidrauličnoj instalaciji ugraditi i jedan sistem za opomenu, koji bi odmah posle aktiviranja takvog ventila - odnosno, još bolje, neposredno pre njegovog aktiviranja - signalisao da je došlo do zagušivanja prečistača hidro-ulja i da je potrebno odmah zameniti njegove površine za prečišćavanje.
Ovakav sistem za opomenu, kao i ventili sigurnosti treba da su tako podešeni da se aktiviraju kada u hidrauličnoj instalaciji pad pritiska hidro-ulja pređe vrednost od 0,3 do 0,7 kg/cm2.
Prečistači hidro-ulja od impregniranog papira, takozvani mikro-prečistači, prečišćavaju nečistoću iz hidro-ulja pomoću impregnirane hartije koja se izrađuje u obliku cilindra i zaštićena je sa izlazne strane jednim perforiranim podupiračem (ili oprugom itd.), kako se ne bi zgužvala usled pada pritiska pri proticanju hidro-ulja kroz prečistač. Proticanje hidro-ulja kroz ovakav cilindrični umetak izrađen od impregnirane hartije obično se vrši sa spoljne strane ka unutrašnjoj, pri čemu je sam umetak često zvezdasto naboran po ovom obimu, radi dobijanja što je moguće veće površine za prečišćavanje.
Prečistaći hidro-ulja od impregniranog papira spadaju u najsavremenije prečistače, znatno su manji od filcanih i jeftiniji su, a upotrebljavaju se svuda gde se traži visoki stepen prečišćavanja hidro-ulja. Veličine čestica nečistoće koje ovakvi prečistači zadržavaju iznosi čak od 0,001 do 0,010mm.
Mikroprečistači hidro-ulja upotrebljavaju se retko kada sami i obično se ugrađuju u sporednom vodu hidraulične instalacije. Ako se pak ovakav mikroprečistač hidro-ulja ugradi u glavnom vodu hidraulične instalacije, onda stvara relativno veliki pad pritiska, pa je potrebno njegove dimenzije znatno povećati, radi dobijanja zadovoljavajuće veličine pada pritiska hidro-ulja.
Mikro-prečistači se mogu ugraditi u glavnoj liniji hidraulične instalacije, ali iza drugih, grubljih prečistača hidro-ulja sa većim širinama otvora, odnosno pora, ili u sporednoj liniji hidraulične instalacije pored već postojećih prečistača hidro-ulja u usisnom ili u povratnom vodu hidraulične instalacije. Pri tome, za dobro prečišćavanje i najsitnijih delića nečistoće iz hidro-ulja, dovoljno je ako se kroz prečistač hidro-ulje u sporednom vodu hidraulične instalacije propušta 1/10, ili pak 1/20, pa čak i 1/50 od ukupnog protoka hidro-ulja.
Granice dozvoljenog pada pritiska hidro-ulja pri proticanju kroz mikro-prečistač, a posebno kroz takav prečistač hidro-ulja koji je postavljen u usisnom vodu hidraulične instalacije, ne bi trebalo da je veća od 0,1 do 0,2 kp/cm2, jer već pod pritiscima većim od 0,3 kp/cm2 može da dođe do neuobičajenog ponašanja hidro-ulja u usisnom vodu hidraulične instalacije, kao, na primer, do isparavanja hidro-ulja, naročito na mestima sa velikim brzinama proticanja hidro-ulja ka hidrauličnoj pumpi a, usled toga, i do pojave kavitacije.
Da ne bi do toga došlo, potrebno je pomoću jednog manovakumetra, postavljenog iza prečistača hidro-ulja u usisnom vodu hidraulične instalacije, stalno kontrolisati veličinu potpritiska pri usisavanju hidro-ulja, i to što je moguće bliže hidrauličnoj pumpi, odnosno neposredno ispred nje. Ukoliko bi došlo do povećanja potpritiska u usisnom vodu hidraulične instalacije iznad dozvoljenog, potrebno je odmah preduzeti čišćenje prečistača, kako bi se na vreme izbeglo oštećenje hidraulične pumpe.
Osim toga, u slučaju zapušavanja pora na umetku od impregnirane hartije, obično se - da ne bi nastupio suviše visok pad pritiska – u prečistač hidro-ulja ugrađuje jedan ventil sigurnosti koji štiti umetak od impregnirane hartije od razaranja. Njegov zadatak je da se aktivira čim između ulaza u umetak i izlaza iz njega nastupi nedozvoljeno visok pad pritiska hidro-ulja i otvori prolaz za nesmetano proticanje hidro-ulja (mada neprečišćenog) kraćim putem, mimo prečistača, direktno iz rezervoara hidro-ulja u hidrauličnu pumpu. Na taj način se sprečava da dođe do prekoračenja granice dozvoljenog pada pritiska i usled toga do deformisanja, pa čak i razaranja umetka izrađenog od impregnirane hartije.
Takvi ventili sigurnosti u prečistaču hidro-ulja mogu biti izrađeni na različite načine i imati različite konstrukcije, kao, na primer: ventil sigurnosti sa kuglicom, sa konusom, itd.
Umetak izrađen od impregnirane hartije obično se više ne upotrebljava kada se zaprlja, već se posle određenog vremena rada (koje propisuje proizvođač) baca, a na njegovo mesto se ubacuje novi umetak.
Umesto površina za prečišćavanje hidro-ulja izrađenih od impregniranog filca, odnosno impregnirane hartije, prečistači hidro-ulja od sinter-metala prečišćavaju nečistoću iz hidro-ulja pomoću umetaka koji su izrađeni od sinterovanih legura posebnim postupkom, pri čemu je poroznost umetka određena dimenzijama zrna praha, koja se slepljuje pri povišenoj temperaturi. Veličina čestice nečistoće koje ovakvi prečistači zadržavaju iznosi 0,005 do 0,040mm.
Ustvari, ovakvi umeci obično se izrađuju u tri različite varijante, i to: sa veličinom pora od 0,025 do 0,040mm, od 0,012 do 0,020mm, i najzad sa veličinom pora od 0,005 do 0,010mm. Umetak izrađen od sinterovanih legura može da ima ili homogenu masu, tako da pore u svakoj tački umetka imaju istu veličinu, ili pak nehomogenu masu sa različitim veličinama pora. Ova različita veličina pora obično se tako podesi da umeci sa nehomogenom masom imaju na svojoj površini veće pore za grubo prečišćavanje hidro-ulja, s tim što se veličina pora sve više smanjuje idući ka unutrašnjosti umetka. Na taj način se hidro-ulje prečišćava postepeno, tj. u početku se odstranjuju grube nečistoće koje se zadržavaju na površini umetka, a docnije sve finije i finije nečistoće iz hidro-ulja koje se zadržavaju tek u unutrašnjosti umetka.
Ovakav raspored prečišćavanja nečistoće iz hidro-ulja dovodi do znatno manjeg pada pritiska pri proticanju hidro-ulja nego kroz prečistač iste veličine, koji bi radio pod istim uslovima, a imao čisto površinsko dejstvo.
Umesto ovakvih vrsta prečistača hidro-ulja sa površinama za prečišćavanje izrađenim od raznih materijala, postoje takođe i niz drugih načina za prečišćavanje hidro-ulja, kao, na primer, prečišćavanje hidro-ulja pomoću tankih metalnih lamela, takozvani lamelasti prečistači hidro-ulja.
Takvi lamelasti prečistači hidro-ulja prečišćavaju nečistoću iz hidro-ulja kroz male procepe, kao što su, na primer, otvori između niza tankih pločica (lamela), koje su naslagane jedna na drugu sa vrlo malim međuprostorima između njih, kroz koje strani primesci ne mogu da prođu. Između lamela se postavljaju takozvani krstaci, tj. distantni komadi, čija debljina određuje rastojanje između lamela, a time i finoću prečišćavanja hidro-ulja.
Glavni nedostatak lamelastih prečistača hidro-ulja je taj što je finoća prečišćavanja hidro-ulja ograničena debljinom lamele i distantnih komada, koji se obično izrađuju od nerđajućeg čeličnog lima debljine oko 0,050-0,100mm.
Na slici 7 prikazana je tipična konstrukcija lamelastog prečistača hidro-ulja upotrebljena na avionu »Me-110«. Ona se sastoji iz kućišta prečistača 3, u kome se nalazi niz lamela 4 prstenastog oblika koje su naslagane na osovinu 7. Na istu osovinu, koja je sa jedne strane zaravnjena, takođe su postavljeni distantni komadi, odnosno krstaci 5, i to između svake dve susedne lamele po jedan. Isto tako, između svakog para lamela pored krstaka nalazi se još i po jedna četkica 6, koja je izrađena od istog materijala i iste debljine kao i krstaci i lamele. Kućište prečistača treba da je hermetički zaptiveno, i to je ostvareno pomoću zaptivača 1 i 2.

Slika 7. - Lamelasti prečistač hidro-ulja
(1 - zaptivni prsten; 2 - zaptivač vretena; 3 - telo prečistača; 4 - lamele; 5 - krstaci; 6 - četkice; 7 - osovina; 8 – komora sa prečišćenim hidro-uljem)
Pri radu hidraulične instalacije, hidro-ulje iz kućišta prečistača provlači se kroz otvore na lamelama, i to sa njihove spoljne strane ka unutrašnjoj, pri čemu se nečistoća iz hidro-ulja taloži izvan lamela. Prošavši kroz lamele, prečišćeno hidro-ulje protiče kroz komoru 8, koja, ustvari, predstavlja prostor unutar lamela i krstaka, i odatle odlazi dalje u hidrauličnu instalaciju.
Oticanje hidro-ulja u hidrauličnu instalaciju može da se izvede tako da prečišćeno hidro-ulje otiče ili sa gornje strane, ili pak sa donje strane prečistača hidro-ulja. Povoljnije je oticanje pročišćenog hidro-ulja sa gornje strane (kao na slici), jer ima tu prednost da pri čišćenju prečistača hidro-ulja, nikakva prljavština ne može dospeti u dovod sa prečišćenim hidro-uljem, koji je postavljen na gornjoj strani prečistača.
Prednost prečistača ovoga tipa sastoji se u tome, što je čišćenje površina za prečišćavanje, u slučaju njihovog zagušivanja, veoma jednostavno i lako. Naime, potrebno je samo za 360° okrenuti ručicu smeštenu na vrhu osovine na kojoj se nalaze nanizane lamele sa krstacima, pa da četkice, koje jednim svojim krajem ulaze u procepe između lamele, odstrane pri tome svu nečistoću koja se nahvatala između lamela. Nečistoća, tom prilikom, pada na dno prečistača i može se izbaciti povremenim odvrtanjem zavrtnja koji je u nekim konstrukcijama ugrađen na donjem delu prečistača hidro-ulja.
Na ovaj način, prečistač je bez skidanja sa hidraulične instalacije očišćen i spreman za dalji rad. Ako je potrebno izvršiti čišćenje prečistača, a da se pri tome ne prekida rad hidraulične instalacije, onda se obično ugrađuju dva prečistača hidro-ulja, tako da se jedan može očistiti za vreme dok se drugi nalazi u radu. Pri normalnom radu hidraulične instalacije, međutim, oba prečistača hidro-ulja vezana su paralelno i nalaze se u pogonu.
Treba napomenuti i noviju konstrukciju prečistača hidro-ulja sa procepima (sovjetske proizvodnje), koji se takođe može očistiti. On se kao i prethodni prečistači hidro-ulja sastoji iz niza lamela, između kojih se umesto krstaka nalaze druge manje lamele, čiji je spoljni prečnik tako podešen da je svega nekoliko desetina mikrona manji od unutrašnjeg prečnika većih lamela. Usled takvog rasporeda lamela, ovakav prečistač hidro-ulja ima dvostruko dejstvo, tj. predviđen je za grubo i fino prečišćavanje hidro-ulja. Gruba nečistoća iz hidro-ulja zadržava se na procepima između većih lamela, dok se fino prečišćavanje hidro-ulja izvodi kroz procepe između većih i manjih lamela, odnosno između spoljnih ivica manjih lamela i unutrašnjih ivica većih lamela.
Razmere ovih procepa, prema sovjetskim podacima, izrađuju se u raznim veličinama, i to u veličini od 0,040mm, 0,075mm i 0,125mm.
Dimenzije ovakvih prečistača hidro-ulja sa dvostepenim dejstvom, pri istom padu pritiska i istom protoku hidro-ulja, znatno su manje nego u prethodnih lamelastih prečistača jednostepenog dejstva, dok je pri istim gabaritnim merama propusna moć ovakvog prečistača hidro-ulja skoro za 70% veća.
Čišćenje je takođe veoma lako, jer se i ovi prečistači hidro-ulja, kao i prethodni, mogu čistiti za vreme rada hidraulične instalacije, bilo ručno bilo pomoću malog pomoćnog motora, koji obrće osovinu prečistača prilikom čišćenja.
U svih napred pomenutih prečistača hidro-ulje sa procepima, a takođe i u mrežastih prečistača hidro-ulja, zatim u prečistača od sinter-metala i drugih, veličina procepa, otvora ili pora je fiksna i ne može se po želji menjati tokom rada hidraulične instalacije. Ta veličina je određena još prilikom izrade površina za prečišćavanje i ona ujedno predstavlja najveću veličinu čestica nečistoće u hidro-ulju koje mogu proći kroz takav prečistač hidro-ulja.
Tako, na primer, u prečistača hidro-ulja sa procepima najveća čestica koja može proći kroz prečistač zavisi od debljine krstaka koji se umeću između lamela ili, kao u prethodnom slučaju, od rastojanja između spoljnih i unutrašnjih lamela, koje je određeno još pri konstrukciji, odnosno izradi prečistača hidro-ulja i ne može se menjati tokom rada hidraulične instalacije.
Medutim, najnovija konstrukcija prečistača hidro-ulja sa procepima britanske firme »I. V. Pressure Controllers Ltd« dozvoljava da se u radu podešava veličina procepa i time po želji menja kvalitet prečišćavanja hidro-ulja. Takav prečistač hidro-ulja, prikazan na slici 8, sastoji se iz kućišta prečistača unutar koga se nalazi jedan umetak sa žljebovima i vrlo blagim konusom. Umetak se može pomerati horizontalno u kućištu prečistača hidro-ulja, jer je i samo kućište prečistača izrađeno konično sa istim uglom nagiba kao i umetak. Pomeranje umetka izvodi se pomoću zavojnice, pri čemu se smanjuje, odnosno povećava veličina procepa, tj. rastojanje između tela prečistača i umetka i na taj način vrši podešavanje stepena finoće prečišćavanja hidro-ulja. Preciznost pri podešavanju omogućena je time što je na jednom kraju tela prečistača hidro-ulja izvršeno graduisanje njegove cilindrične površine u mikronima, tako da se okretanjem jedne fiksne tačke na spoljnjem delu umetka za određeni ugao dobija željeni kvalitet prečišćavanja.

Slika 8. - Prečistač sa procepima
Tako, na primer, ako ugao nagiba konusa umetka i kućišta pre čistača iznosi 1:100, onda će se pri horizontalnom pomeranju umetka za x = 1mm dobiti sledeće suženje procepa:
s = x·sinα ≈ 1·tgα = 1/100 = 0,010mm,
tj. stoti deo milimetra. Ako sada pretpostavimo da upotrebljena zavojnica ima korak t = 1,5mm i okrenemo je, na primer, za 30°, onda će horizontalno pomeranje umetka iznositi:
x = (1,5·30°)/360° = 1,5·1/12 = 0,125mm,
a suženje procepa - koje, kako je napred izvedeno, iznosi stoti deo od horizontalnog pomeranja umetka - imaće u ovom slučaju sledeće vrednosti:
s = x/100 =0,125/100 = 0,00125mm,
tj. svega nešto više od jednog mikrona.
Umetak sa žljebovima izrađen je tako da su na njemu naizmenično raspoređeni žljebovi od kojih jedni polaze sa desne strane, ali ne izlaze na levu, dok drugi polaze sa leve strane ali ne izlaze na desnu. Usled takvog rasporeda žljebova, ovakvi prečistači hidro-ulja isključuju mogućnost pogrešnog ugrađivanja prečistača u hidrauličnu instalaciju, jer je svejedno na kojoj se strani prečistača nalazi ulaz hidro-ulja. Ovi žljebovi na umetku služe, ustvari, za taloženje čestica nečistoće iz hidro-ulja koje nisu mogle da prođu kroz prečistač.
Čišćenje ovakvog prečistača hidro-ulja je dosta lako i izvodi se na taj način što se kućište prečistača potpuno odvrne, a zatim iz njega izvuče umetak i očisti od nečistoće, tako da je vek ovakvog prečistača hidro-ulja skoro neograničen.
Međutim, i pored te prednosti, ovakvi prečistači imaju nedostatak što, u odnosu na druge prečistače hidro-ulja koji rade pod istim uslovima, daju vrlo veliki pad pritiska, pa je radi dobijanja dozvoljene veličine pada pritiska potrebno ovakvim prečistačima hidro-ulja dati znatno veće dimenzije zbog male veličine površine za prečišćavanje, koja, u ovom slučaju, predstavlja, površinu kružnog prstena čija je širina jednaka zazoru između kućišta prečistača i umetka.
Ovakvi prečistači hidro-ulja izrađuju se za cevi od 1/4 do 1" sa umecima od 0 do 0,005mm, zatim od 0,005 do 0,015mm i od 0,015 do 0,025mm.
L I T E R A T U R A
1. Heinz Zoebl: Olhydraulik, Wien, 1963.
2. Katalog firme: Gebruder Stoschek Kom. Get., Dusseldorf-Grafenberg (Ol-filter).
3. Fluid Power International Conferance 1964: Filtration Recommendation for Hydraulic Power System«.
4. E. M. Haimovič: »Gidroprivoda i gidroavtomatika stankov«, Moskva 1959.
5. P. N. Beljanin, Ž. S. Čerlenko: »Aviacionie filtri gidravličeskih sistem«, Moskva, 1964.
6. T. M. Bašta: »Rasčeti i konstrukcii samoletnih gidravličeskih ustrojstv«, Moskva, 1961.
Autor: Diplomirani inženjer Nikola Marcikić
Izvor: Vazduhoplovni glasnik, sredina 60-ih godina prošlog veka