Kada neka firma planira da započne razvoj svog CAD sistema ona mora prvo odlučiti da li će sama razvijati geometrijsko jezgro ili će ga kupiti na tržištu.
Izbor za kupovinu nije velik pošto na svetskom tržištu postoji samo desetak kvalitetnih jezgara, a samo neka od njih je moguće kupiti.
U odnosu na vlasništvo i prava korišćenje geometrijska jezgra možemo podeliti na:
Komercijalna vlasnička jezgra (Parasolid, ACIS, C3D, CGM...) – U ovu grupu spadaju vlasnička jezgra koja je moguće kupiti i pomoću njih napraviti svoj CAD softver.
Nekomercijalna vlasnička jezgra (Shape Manager...) - U ovu grupu spadaju vlasnička jezgra koja nije moguće kupiti - razvile su ih kompanije isključivo za upotrebu u svojim proizvodima.
Vlasnička, ali besplatna (Open Cascade) - U ovu grupu spadaju jezgra koja imaju vlasnika, ali je jezgro besplatno za upotrebu ili čak i otvorenog koda.
Spisak jezgara za geometrijsko modeliranje
Danas postoje sledeća kvalitetna geometrijska jezgra:
Parasolid (Siemens Digital Industries bivši Siemens PLM)
ACIS (Dassault Systemes)
C3D (Askon)
CGM (Dassault Systemes)
Granite (PTC)
Open Cascade OCCT3D (Capgemini)
RGK, СПЖЦ.Core (Ruska Federacija)
ShapeManager (Autodesk)
Overdrive (ZW Soft)
openNURBS (Robert McNeel & Associates)
Kubotek Kosmos
Osim iznad kvalitetnih postoji i nekoliko manje poznatih jezgara koja iz nekog razloga nisu postigla značajnije rezultate, neka su komercijalna, a neka besplatna:
Smlib (Solid Modeling Solutions – Nvidia)
CGAL (Computational Geometry Algorithms Library)
sgCore
APM Engine
SvLis Geometric Kernel
IRIT modeling environment
RDF Kernel
SolveSpace
Razlozi njihovog neuspeha su razni: zastarelost, nedovoljno mogućnosti, nedovršenost, loš kvalitet...
Tržištem dominiraju dva stara jezgra Parasolid (Siemens Digital Industries Software) i ACIS (Dassault Systemes), a za njima po prodaji sledi jezgro C3D (Askon).
Tokom pisanja tekstova o geometrijskim jezgrima sam pročitao veliki broj tekstova na internetu i mogu Vam reći da je dosta teško pronaći informacije na temu koji softver koristi koje jezgro, većinom su šture ili stare. Na primer, jezgro CGM (Dassault Systemes Systemes) je komercijalno od 2010. ali nisam našao informacije o tome da ga je neki značajni proizvođač CAx softvera kupio. Za ostala kvalitetna jezgra (Granite (PTC), OpenNURBS (McNeel)...) nisam čak našao ni informacije da li su komercijalna - verovatno nisu. Mada priznajem, većinom sam čitao opšte tekstove i nisam pretraživao pojedinačno za svako CAD jezgro. Za jezgro ShapeManager sam samo našao informaciju da je Autodesk svojevremeno izjavio da ga ne planira prodavati. Tu je i jezgro Open Cascade, ali ono je besplatno tako da ga koristi veliki broj CAx programa.
Da bi se danas razvilo kvalitetno geometrijsko jezgro potrebno je imati novac, vreme, veoma stručne kadrove (matematičare, programere, specijaliste za CAx tehnologije...), kvalitetan CAD sistem na kojem će se ono testirati i veliki broj korisnika koji će raditi u CAD sistemu i prijavljivati greške ili funkcije koje nedostaju. Samostalni razvoj jezgra je izuzetno težak zadatak i veoma mali broj proizvođača CAD sistema se danas odluče na taj korak. Primer C3D jezgra dovoljno govori - maloj firmi koja je pokušala samostalno razviti jezgro i 3D CAD sistem na tržištu od max. 300 miliona ljudi (bivši SSSR) je bilo potrebno 10-15 godina da dostigne neophodan kvalitet. Za zamenu kvalitetnog jezgra nekim drugim je verovatno potrebno približno isto toliko. Naravno da razvoj nikada nije završen, jer se jezgro mora stalno usavršavati. Treba napomenuti da je razvoj jezgara nekada bio mnogo lakši jer su CAD sistemi ranije bili mnogo jednostavniji.
Očigledno je jednostavnije kupiti već gotovo jezgro i regularno proizvođaču plaćati određenu svotu novca, nego trošiti resurse za razvoj sopstvenog.
Prednosti i mane kupovine gotovih jezgara
Prednosti:
smanjenje početnih troškova razvoja,
lakši i brži razvoj,
skraćenje vremena potrebnog za izlazak CAD sistema na tržište,
povećanje kvaliteta prvih verzija CAD sistema,
povećanje funkcionalnosti CAD sistema sa manje rada,
razvoj na osnovu proverenih i pouzdanih algoritama.
Mane:
smanjenje zarade po prodatoj licenci (deo odlazi vlasniku jezgra),
nemogućnost brzog otklanjanja grešaka,
nemogućnost brzog poboljšavanja i prilagođavanja jezgra svojim potrebama,
zavisnost od proizvođača jezgra.
Prednosti i mane samostalnog razvoja:
Prednosti:
kvalitetnija integracija sa korisnički interfejsom CAD sistema,
mogućnost prodaje jezgra,
razvoj samo neophodnih funkcija jezgra,
fleksibilnost u otklanjaju grešaka,
fleksibilnost u razvoju novih mogućnosti,
povećanje ugleda preduzeća i CAD sistema.
Mane:
teško pronalaženje kvalitetnih iskusnih stručnjaka za geometrijsko modeliranje,
veći broj zaposlenih stručnjaka u preduzeću,
dodatni finansijski izdaci ako se jezgro ne komercijalizuje – Nije dovoljno samo napraviti jezgro već ga je potrebno dalje razvijati, usavršavati, optimizovati, otklanjati greške...
Geopolitika i digitalni suverenitet
Digitalna suverenost označava samostalnost i nezavisnost države nad digitalnim podacima, tehnologijama i infrastrukturom, sa ciljem otklanjanja zavisnosti od stranih tehnoloških giganata ili drugih država. Narodski rečeno, neka država (ili narod) ima digitalni suverenitet kada ima svoj operativni sistem, društvenu mrežu, jezgro za geometrijsko modeliranje, veštačku inteligenciju, pretraživač, mesendžer, cloud, servis za elektronsku poštu, platformu za deljenje video snimaka, IT infrastrukturu, centre za skladištenje podataka (data centre), hardver...
Jedan od glavnih uslova za postizanje digitalnog suvereniteta je dovoljan broj stanovnika. Razlozi za to su jednostavni:
samo veliki broj stanovnika će obezbediti dovoljan broj stručnjaka koji su neophodni da razviju sve nabrojane proizvode
da bi bili samoodrživi nabrojani proizvodi moraju biti komercijalni, a za to je potrebno veliko tržište.
Ranije se pretpostavljalo da je za potpuni digitalni suverenitet potrebno imati oko 500 miliona stanovnika, danas se smatra da će veštačka inteligencija smanjiti taj broj na 300 miliona.
CAD jezgra imaju ogroman značaj za digitalni tj. IT suverenitet neke države. Zamislite slučaj da zapadne države ponovo uvedu sankcije Srbiji i da proizvođači CAD softvera isključe svoja jezgra. Jezgra se licenciraju što znači da su zaštićena i lako se mogu uključiti ili isključiti. U tom slučaju bi prestali da rade svi njihovi CAD softveri koji su instalirani u Srbiji, verovatno i CAM i CAE. Posledice bi bile ogromne jer bi veliki deo mašinske i građevinske industrije jednostavno stao - ne samo da bi bilo nemoguće razvijati nove proizvode, već bi se teško mogli proizvoditi i stari jer bi bilo otežano korišćenje ranije stvorenih CAD podataka (3D modeli, crteži, programi za NU mašine...). Bukvalno bi smo bili vraćeni u period kada CAD sistemi još nisu postojali. Mislite da je to nemoguće? Ovo pišem početkom 2026. uključite TV i odgledajte vesti. U stvari ne treba ni gledati vesti pošto smo to već doživeli, samo tada računari još nisu toliko ušli u naše živote pa nismo imali probleme te vrste.
Pretpostavlja se da će u bliskoj budućnosti vlasništvo nad kvalitetnim CAD jezgrom imati sve veći značaj ne samo na digitalni suverenitet neke zemlje već i za njen opstanak. Ako volite geopolitiku, tematika o digitalnom suverenitetu je veoma zanimljiva oblast za čitanje.
Ako pogledamo ko su danas vlasnici najkvalitetnijih CAD jezgara (samim tim i najkvalitetnijih CAD/CAM/CAE/PDM sistema), videćemo da su to kompanije iz velikih industrijskih država:
Parasolid – Kupovinom firme UGS vlasnik ovog jezgra je postala kompanija Siemens Digital Industries Software (bivša Siemens PLM) koja je deo Nemačke multinacionalne kompanije Siemens. Sedište Siemens Digital Industries Software je u američkom gradu Plano u Teksasu, razvoj je takođe većinom u Americi i Engleskoj. Ovde je veliko pitanje da li Nemačka u slučaju neke krize ima vlasništvo nad Parasolid-om ili ne.
ACIS – Ovo jezgro je u vlasništvu francuske multinacionalne kompanije Dassault Systemes. Francuska kompanije je postala vlasnik ovog jezgra kupovinom kompanije Spatial. Jezgro se i dalje razvija u kompaniji Spatial, a njeno sedište je u američkom gradu Broomfield u Koloradu - Ista situacija kao sa Siemens-om.
CGM - Ovo jezgro je u vlasništvu francuske multinacionalne kompanije Dassault Systemes. Za njegovu prodaju je zadužena kompanija Spatial. Gde se nalazi njegov razvoj ne znam, verovatno u Francuskoj.
Shape Manager – Ovo jezgro je u vlasništvu američke komapnije Autodesk
Granite – Ovo jezgro je u vlasništvu američke kompanije Parametric Tehnology (PTC) koja je vlasnik softvera Creo (bivši Pro/Engineer)
C3D – Ovo jezgro je u vlasništvu ruske kompanije Askon
RGK (Russian geometric kernel), СПЖЦ.Core – Vlasnik ovog jezgra je Ruska Federacija pošto je ona inicirala i finansirala njegov razvoj. Jezgro je specijalno razvijeno da bi Rusija postigla digitalni suverenitet u Računarom podržanim tehnologijama (CAx) što ima ogromni značaj za njenu industriju naoružanja, vazduhoplovstvo, kosmonautiku...
Overdrive – Ovo jezgro je u vlasništvu kineske kompanije ZWSoft. Kompanije je postala vlasnik jezgra kupovinom američke kompanije VX Corporation. Verujem da Kinezi nisu propustili priliku da kompletan razvoj i know how prenesu u Kinu. Da li u Kini postoje još neka kvalitetna geometrijska jezgra ili projekti poput ruskog RGK jezgra, ne znam. Pouzdano znam da rade na tome, dokle su stigli je teško reći zbog otežanog surfovanja po njihovom internetu.
Ostala jezgra su geopolitički nebitna.
Ako se pogleda gornji spisak možemo zaključiti da suverenitet nad geometrijskim jezgrima imaju SAD, Francuska, Nemačka (sporno), Rusija i Kina. Rusija je u zadnjem trenutku uspela da postane nezavisna na ovom polju i sada poseduje 2 kvalitetna CAD jezgra. Kinezi su takođe u zadnjem trenutku uspeli da dođu u posed jednog jezgra, šta će uraditi u budućnosti, videćemo.
U Srbiji svi koriste zapadne 3D CAD sisteme, a na fakultetima se ne školuju kadrovi sposobni da naprave bilo kakvo jezgro. Ovde treba biti realan i priznati da je Srbija suviše mala da bi posedovala kvalitetno jezgro. Čak i veće države od Srbije teško da mogu napraviti bilo kakvo geometrijsko jezgro. I da imate stručnjake neophodne za njegov razvoj, treba imati i kvalitetan komercijalni CAD softver na kome će se jezgro testirati, a naše tržište je malo za tako nešto. Jedino što može Srbija uraditi je čuvati u fijokama piratske verzije CAD sistema ili diverzifikovati proizvođače CAD sistema u strateški bitni oblastima: namenskoj industriji, školstvu, državnim preduzećima (EPS i sl.)...
Istorija jezgara za geometrijsko modeliranje
Najznačajnija jezgra
Granite
ShapeManager
CGM
Overdrive