Preseci se na tehničkim crtežima ne moraju odnositi samo na delove već i na sklopove, pogotovo ako je njihova zajednička funkcija tada najbolje vidljiva.
Sve vrste preseka koje smo do sada pomenuli se mogu odnositi ne samo na delove već i na sklopove s tim da je pored do sad pomenutih pravila potrebno poštovati i nekoliko jednostavnih dodatnih pravila.
Ako se pravi presek sklopa, šrafure susednih delova sklopa treba da imaju suprotne nagibe linija šrafure. Ako to nije moguće onda šrafure treba da budu različite gustine, pomerene jedna u odnosu na drugu ili različitog nagiba.
Presek više delova u sklopu
Delovi kao što su čivije, šrafovi, navrtke, podloške, zakivci… se ne šrafiraju, t.j. preskaču se prilikom sečenja i crtaju se kako izgledaju spolja. Ovo važi i za druge uglavnom standardne delove u sklopu kao što su pune osovine i vratila, ležajevi, ležišta…
Još jedan primer preseka sklopa
Takođe, ne šrafiraju se ni delovi sa izuzetno velikim površinama, jer bi šrafiranjem ovakvih delova crtež postao suviše nepregledan i šaren. Predmeti sa velikim šrafurama mogu se šrafirati samo uz konturu a središnji deo površine u tom slučaju ostaje bez šrafure.