Da bi sve što je napisano na tehničkim crtežima rečima i brojevima bilo čitko i jasno, nastalo je tehničko pismo t.j. standardizovano pismo koje služi da se njime piše tekst na tehničkim crtežima.


Pod tehničkim pismom podrazumevamo standardizovano prikazivanje slova, brojeva i znakova koje koristimo na tehničkim crtežima i propratnoj dokumentaciji. Tehničko pismo sadrži mala i velika slova latinice, ćirilice i grčkog alfabeta, arapske i rimske brojeve, znakove iterpunkcije i znakove računskih radnji.

Osnovni parametar tehničkog pisma je nazivna visina slova (h). Za nazivnu visinu (h) uzeta je visina velikih slova. Visine tehničkog pisma su propisane standardom na 2.5, 3.5, 5, 7, 10, 14 i 20 mm a najčešće se koristi visina 3,5mm.

Postoje dva tipa standardnog tehničkog pisma;
- Tip A (tanja i uža slova) – debljina linije je 1/14 nazivne mere slova d=(1/14)h
- Tip B (deblja i šira slova) – debljina linije je 1/10 nazivne mere slova d=(1/10)h


Tehničko pismo karakteristike

Tabela zavisnosti i vrednosti svih karakteristika tehničkog pisma A i B u zavisnosti od visine velikog slova (h)

 

Oba tipa tehničkog pisma mogu biti vertikalna ili kosa slova (nagnuti prema horizontali pod uglom od 75°).

Visina tehničkog pisma određuje se na osnovu veličine crteža i dimenzija raspoloživog prostora, pri čemu je najznačajniji kriterijum preglednost crteža. Na primer: za crteže formata A4 i A3, za glavne napomene i natpise najčešće bi trebalo koristiti slova nazivne visine 7mm, za pomoćne napomene i natpise slova visine 5 (ili 3,5) mm a za sporedni tekst i kotne brojeve slova visine 3,5mm.

Sve što je rečeno u prethodnom tekstu za latinično i ćirilično tehničko pismo, važi i za tehničko pismo grčkog alfabeta.

U današnje vreme, uvođenjem računara, pojam tehničkog pisma je malo uprošćen. Tehničko pismo se svelo na izbor fonta i njegove veličine. Debljina slova se može birati opcijom da li je font podebljan (masan, bold) ili ne, a kosina slova se može birati opcijom da li font zakošen (Italic) ili ne. Uglavnom, većina pravila tehničkog pisma se zanemaruju pošto je ulogu određivanja izgleda teksta preuzeo računar. Uglavnom se sve svelo na to da se izabere neki Font koji najviše liči tehničkom pismu, kao što je npr Arial Font, i onda se on koristi na tehničkim crtežima u raznim veličinama, podebljan ili ne i zakošen ili ne.

 

Submitted by Čeh Jan on