I najkvalitetnije obrađena površina nekog dela je hrapava ako je pogledamo pod mikroskopom t.j. ako uvećamo poprečni presek obrađene površine možemo videti da se on sastoji od izbočina i udubljenja.


Presek obrađene površine

Presek obrađene površine

 

Osnovni parametri hrapave površine su:

  • Hrapavost – Skup neravnina (izbočina i udubljenja) koje obrazuju reljef,
    Stvarna površina – Površina ostvarena obradom,

  • Geometrijska površina – Površina propisana crtežom ili postupkom obrade (ne uzima u obzir greške oblika i hrapavosti),

  • Efektivna površina – Površina registrovan amerenjem (približna slika stvarne površine),

  • Referentna dužina (l) – Referentna dužina je odabrana dužina odsečka profila (eliminisan uticaj valovitosti i drugih nepravilnosti),

  • - Profil – Linija stvarnih neravnina površine,

  • - Srednja linija profila – Linija izabrana na takav način da seče profil, tako da unutar granica referentne dužine, suma kvadrata odstojanja svih tačaka profila od te linije bude minimalna,

  • - Srednje aritmetičko odstojanje profila (Ra) – Srednja vrednost odstojanja svih tačaka profila od srednje linije. Ako se preko profila neravnina povuče srednja linija profila (osa X slika ispod), pa se donje površine prebace gore i zatim se sve površine svedu na pravougaonik referentne dužine l, onda je visina tako dobijenog pravougaonika srednje odstojanje profila Ra. Za ljubitelje matematike i integrala:


Srednje aritmetičko odstojanje - Formula

Srednje aritmetičko odstojanje - Formula

 

  • - Najveća visina neravnina (Rmax) – Rastojanje između najviše i najniže tačke profila na referentnoj dužini,

  • - Srednja visina neravnina (Rz) – je razlika aritmetičke sredine vrednosti pet naviših i pet najnižih tačaka u okviru referentne dužine.


Definisanje srednje visine neravnina

Definisanje srednje visine neravnina

 

Glavni kriterijum hrapavosti je brojčana vrednost srednjeg aritmetičkog odstojanja profila (Ra) izražena u μm. Na osnovu ovog kriterijuma hrapavost je razvrstana na 12 kvaliteta koji se nazivaju klase, i označavaju sa N1, N2,...N12.


Klase hrapavosti

Klase hrapavosti

 

Ako se zbog potpunije gradacije kvaliteta površine ukaže potreba, moguće je koristiti i dopunske kriterijume hrapavosti kao što su Srednja visina neravnina (Rz) i najveća visina neravnina (Rmax).

Ako se neka površina pravi sa tolerancijama onda i najveća visina neravnina Rmax mora da se nalazi u granicama propisanog tolerancijskog polja. Uzajamna zavisnost između klasa hrapavosti i klasa ISO tolerancija je prikazana u tabeli ispod. Iz ove tabele možemo izabrati primer da za kvalitet ISO tolerancija IT 10 i nazivnu meru od 60mm, može propisati samo klasa hrapavosti N8 ili neka finija klasa (N7, N6,...).


Korelacija između klasa hrapavosti i kvaliteta tolerancija

Korelacija između klasa hrapavosti i kvaliteta tolerancija

 


Korelacija između  klasa hrapavosti i načina obrade

Korelacija između  klasa hrapavosti i načina obrade

 

U praksi odrediti kvalitet površinske hrapavosti se može na neki od sledećih načina:

  • merenje hrapavosti pomoću instrumenata,

  • pomoću vizuelnih uporednih etalona Rugotest (mikroskopom, slobodnim okom ili dodirom prsta),

  • procenom slobodnim okom na bazi iskustva.

 

Tabele potiče iz knjige "Tehničko crtanje – Uvođenje u mašinske konstrukcije" - Prof. Dr. Lazar Dovniković (izdate 1990.)

 

Submitted by Čeh Jan on