Na sledećim stranicama sam probao da objasnim prednosti i mane formata datoteka koji su namenjeni za razmenu 3D modela koje je potrebno proizvesti 3D štampanjem.
Pokušao sam da pružim osnovne informacije o najčešće korišćenim formatim, njihove prednosti i mane, primenu, perspektive... Materija nije teška, ali je veoma bitno da se navedu sve bitne informacije i na kraju napiše neki zaključak.
Glavni ulazni podatak za sve vrste aditivnih tehnologija je 3D model koji predstavlja geometriju predmeta kojeg je potrebno proizvesti. Pored geometrije, 3D model može da sadrži i druge bitne informacije za 3D štampanje kao što su boje, materijali, ime autora, autorska prava, orijentacija modela... 3D modeli mogu nastati u 3D CAD softverima, softverima za 3D modeliranje ili softverima za obradu podataka dobijenih 3D skeniranjem. Izvorni formati ovih softvera uglavnom nisu pogodni za 3D štampanje tako da je gotovo uvek potrebno 3D model izvesti iz softvera u kome je nastao i uvesti u softver u kome se simulira njegova proizvodnja na 3D štampaču. Razmena 3D modela između ove dve vrste softvera se uvek obavlja pogodnim formatom koji je razumljiv za obe vrste softvera.
Postoji dosta vrsta formata koji mogu poslužiti za razmenu, ali u praksi se najčešće koristi samo nekoliko. Ako startujete bilo koji kvalitetni softvera za simulaciju 3D štampanja, videćete da je to spisak od 10 do 15 formata među kojima su najčešće OBJ, AMF, STL, 3MF, 3DS, X3D...
Spisak se može podeliti na tri vrste formata:
Namenski formati za 3D štampanje (STL, AMF i 3MF) - Formati koji su specijalno nastali za aditivne tehnologije t.j. 3D štampanje. Na sledećim stranicama ću se baviti upravo ovim formatima datoteka.
Poligonalni 3D formati (OBJ, X3D, 3DS...) - Izvorni i neutralni formati softvera za 3D modeliranje. Ovi formati se mogu koristiti za 3D štampanje, ali se uglavnom u praksi koriste formati iz prve grupe. Više o ovim formatima možete pročitati u kategorijama Izvorni poligonalni 3D formati i Neutralni poligonalni 3D formati.
G-kod format – U ovom formatu se ne prenosi geometrija 3D modela već putanje glave štampača generisane u nekom drugom softveru za simulaciju 3D štampanja. Ovo nije format za razmenu 3D modela, ali ga treba spomenuti pošto softveri za 3D štampu imaju mogućnost da razmenjuju putanje nastale simulacijom štampanja.
Da bi ste bolje razumeli sve što ću da izložim moram da spomenem i tržište 3D štampanja. Tržište 3D štampanja se može podeliti na dve velike kategorije:
Profesionalno 3D štampanje – U ovu kategoriju spada štampanje složenih proizvoda, višebojnih proizvoda, proizvoda koji se sastoje od više materijala, proizvoda kod kojih se traži velika preciznost 3D štampanja... Za profesionalno 3D štampanje je potrebno koristiti skupe 3D štampače u koje su ugrađene napredne tehnologije 3D štampe, formate koji mogu da prenesu sve zahtevane podatke i softvere koji to sve mogu da obrade.
Amatersko 3D štampanje – U ovu kategoriju spada štampanje jednobojnih proizvoda kod kojih se ne traži velika preciznost štampanja. Za amatersko 3D štampanje se koriste jeftini ili “Open source” 3D štampači, a simulacija štampe se obavlja u jeftinim ili besplatnim softverima. Amatersko 3D štampanje zauzima veliki deo tržišta aditivnih tehnologija, a glavni razlozi za to je nastanak “Open source” 3D štampača, internet servisa za uslužno štampanje, kvalitetnih besplatnih softvera kao što je Cura, veliki broj entuzijasta...
Na sledećim stranicama sam ukratko opisao sva tri formata namenja za 3D štampanje, a na kraju sam probao da sumiram sve informacije i ponudim Vam odgovor na pitanje - Koji format da koristim za razmenu?
Na kraju bi spomenuo jednu bitnu stvar. Korisnici CAD softvera se verovatno pitaju zašto se precizan CAD 3D model mora pretvarati u poligonalni da bi se mogao odštampati. Odgovor je jednostavan, softveri za 3D štampanje ne mogu da otvaraju CAD modele jer su oni opisani pomoću matematičkih modela koje definiše B-rep jezgro (CAD jezgro). Da bi softveri za 3D štampanje mogli otvoriti i razumeti CAD 3D model morali bi da razviju svoje, ugrađuju besplatno (npr. OpenCascade) ili kupe komercijalno jezgro (npr. Parasolid, ACIS, C3D...). Pošto se poligonalne mreže jednostavno opisuju u datotekama, logično je da će svi proizvođači softvera za 3D štampu koristiti poligonalne formate da bi izbegli bespotrebno gubljenje vremena i novca.
Ako ste posle čitanja ovih tekstova pronašli neku grešku, zastarelu informaciju ili imate neki konstruktivan predlog, slobodno mi javite.