Tokom sedamdesetih godina prošlog veka postignut je veliki napredak u razvoju CAD sistema, naročito u razvoju osnovnih geometrijskih algoritama na kojima se baziraju i današnji moderni CAx softveri.
Veliku ulogu u razvoju CAD softvera 70. odigrala je i pojava tzv. minikompjutera. Tokom 60. CAD softveri su uglavnom radili na IBM-ovim mejnfrejm računarima. Snaga hardvera je polako rasla i sredinom 60 su se pojavili prvi minikompjuteri koji su tokom 70. postali dovoljno jaki da na njima rade CAD sistemi. Pošto su minikompjuteri bili jeftiniji od mainframe kompjutera, CAD sistemi su postali dostupni mnogo većem broju firmi nego ranije. Glavni proizvođači minikompjutera tokom 70. su bili DEC, Data-General, HP…
Veliki napredak se događao i na polju koje je za nas mašince nevidljivo a to su programski jezici i oprativni sistemi. Fortran se usavršavao, nastali su moderni jezici kao što je C jezik, jednostavni i moderni ta to doba operativni sistemi kao što je Unix.
Za 60. je bilo karakteristično da su se razvojem CAD sistema uglavnom bavili samo univerziteti i velike kompanije iz avio i auto industrije. Delimično se stanje zadržalo i tokom 70., čak su se kompanijama koje su već razvile svoje CAD sisteme priključile i ostale velike kompanije iz ovih branši: General Motors (CADANCE), Mercedes-Benz (SYRCO), Nissan (CAD-I 1977.) and Toyota (TINCA 1973., CADETT 1979.)... Sve ove kompanije su unutar sebe imale velike razvojne timove koji su se bavili samo razvojem njihovih CAD sistema.
Međutim, pad cene hardvera, povećanje snage hardvera, pojava modernih programskih jezika i jednostavnijih operativnih sistema, doveo je tokom 70. do velikog povećanja interesovanja za CAD softevrima što je brzo dovelo do nastanka velikog broja firmi koje su se počele baviti razvojem CAD sistema. Dr. Hanratty je osnovao firmu MCS i razvio tada veoma kvalitetan softver ADAM čiji kod su otkupljivale firme da bi na osnovu njega razvile svoja CAD rešenja. Firme Computervision, Gerber Scientific i United Computing su samo neke od firmi koji su svoja rešenja bazirali na ADAM CAD sistemu. Tokom 1970. velike kompanije iz avio i auto industrije su morali početi deliti tržište sa sve jačim komercijalnim CAD sistemima i njihovim proizvođačima kao što su: Auto-trol (Auto-Draft), ComputerVision (CADDS), Calma, IBM i Lockheed (CADAM), M&S Computing's (IGDS (Interactive Graphics Design Software)) McAuto Unigraphics (firma McAuto je 1976 kupila firmu United Computing)... Do kraja 70. su komercijalni CAD sistemi počeli ulaziti čak i u ove velike kompanije. Krajem ov decenije mnoge od velikih kompanija su počele koristiti komercijalne CAD sisteme paralelno sa softverima koji su sami razvili. Paralelno sa trendom nastajanja samostalnih igrača na tržištu CAD sisteme, videlo se da su oni mnogo fleksibilniji, i polako su se sve više počeli osamostaljivati ogranci u velikim kompanijama koji su se bavili kompjuterskom grafikom.
Tržište CAD softvera i hardvera je poraslo sa 30 miliona dolara koliko je vredelo početkom 70. na preko 1 milijardu dolara krajem 70.

Projektantski biro krajem 1970. - Grafičke radne stanice
Na početku 70. većina CAD sistema su bili 2D CAD softveri t.j. zamena za crtaću tablu. 3D CAD se u to vreme nije mnogo koristio u praksi i svodio se ili na rad sa jednostavnim 3D površima, ili na rad sa žičanim modelima. Žičani modeli nisu trošili mnogo snage računara jer je za njihovo modeliranje bilo dovoljno zadati prostorne koordinate temena i vrstu geometrijskog elementa između njih (linija, luk…). Nasuprot stanju u industriji, na univerzitetima su se intenzivno vršila istraživanja na polju računarske grafike i 70. su veoma bitne što se tiče naučno-istraživačkih rezultata u oblasti 3D CAD geometrije. K. Vesprille's je na osnovu istraživanja Bezier-a i Casteljau-a u svojoj doktorskoj disertaciji dao osnovu NURBS tehnologije, t.j. modeliranja složenih 3D površi. Catmull i Clark su takođe dali veliki doprinos 3D modeliranju pomoću poligonalnih mreža. Veliki prodor je napravljen i u istraživanjima solid 3D modela t.j. 3D modela punih tela. Svi napori uloženi u istraživanje i razvoj kako softvera tako i hardvera doprineli su da se u drugoj polovini 70. počinju pojavljivati i koristiti i pravi 3D CAD softveri. Čak se pojavio i prvi pravi solid modelar SynthaVision, mada treba napomenuti da u to vreme hardver je ipak bio slab za sve proračune koje treba obavljati prilikom modeliranje punih 3D modela. Veliki doprinos teoriji punih 3D modela je dala grupa koju je vodio istraživač Charles Lang na Kembridž univerzitetu (Cambridge University) i Herb Voelcker i njegov tim sa univerziteta Ročester (University of Rochester's).
Tokom 70. je razvijena i B-rep (boundary representation) metoda predstavljanja 3D objekata. Razvio ju je B. Baumgart na Stanford univerzitetu (Stanford University) ranih 70. prvenstveno za upotrebu prilikom proračuna metodom konačnih elemenata. Tek Kasnije je Ian Braid koji je radio sa Charles-om Lang-om na Kembridž univerzitetu, u svojim istraživanjima opisao primenu ove metode kod modeliranja punih tela.
Razvoj tehnologija za površinsko i zapreminsko modelovanje bio je velikim delom dovršen krajem 70-h godina prošlog veka, ali visoka cena računarskog hardvera i njegove skromne mogućnosti usporile su ulazak ovih tehnologija u CAD sisteme. U to vreme su računari (mainframe) i dalje bili izuzetno skupi i zahtevali su čak i posebne klimatizovane prostorije.
Sve veća upotreba CAD softvera u firmama dovela je do potrebe standardizacije 3D modela da bi se olakšali sardnja između firmi. Krajem 70. Boeing, General Electric i NBS (National Bureau of Standards, sada NIST, the National Institute of Standards) su razvili IGES format (Initial Graphic Exchange Standard). IGES je prvenstveno razvijen za razmenu kompleksnih 3D površi između različitih CAD softvera, a koristi se i dan danas.
Tokom 70. napredkom računarske grafike t.j. mogućnosti predstavljanja 3D modela pomoću površi i punih tela, postalo je moguće napraviti rendering 3D modela t.j. fotorealističnu predstavu 3D modela. Veliki doprinos razvijanja metoda za renderovanje 3D modela dao je Martin Newell na Univerzitetu Juta (University of Utah).
Ne treba zaboraviti da je pojavljivanje 3D CAD programa bilo veoma značajno i za razvoj CAM i CAE tehnologija. U to vreme za CAM sistemi i su koristili površinske 3D modele a CAE sistemi pune t.j. solid 3D modele.