Sa stanovišta modernog korisnika CAD softvera 80. su najznačajnije godine jer se u ovoj deceniji tržište (hardver, CAD softver, kompanije proizvođači...) transformisalo i postalo ovakvo kakvo ga danas poznajemo.
Tokom 80. su nastali PC računari koje i mi danas koristimo, tržištem su počeli dominirati softveri koji i danas dominiraju (AutoCAD, Catia, PTC, Unigraphics, I-deas), a počelo se koristiti B-Rep zapreminsko modeliranje pomoću tipskih oblika koje je i danas najpopularnije.
Prva polovina 80. je bila veoma uspešna za proizvođače CAD sistema:
cena hardvera je polako padala što je omogućilo rast tržišta jer je sve više firmi bilo zainteresovano za CAD sisteme,
sve veća prodaja i konkurencija je dovela do pada cena CAD sistema što je takođe pozitivno uticalo na rast tržišta,
hardver je polako postajao sve jači što je omogućilo da CAD sistemi postaju sve kvalitetniji pošto je u njih postalo moguće ugraditi nove mogućnosti i metode modeliranja.
Što se tiče softvera, na samom početku 80. CAD tržištem su vladali programi za modeliranje punih tela Romulus kompanije ShapaData, Uni-Solid kompanije Unigraphics i površinski modelar Catia firme Dassault Systems. Takođe i dalje su na tržištu značajnu ulogu imale firme kao što su ComputerVision, Auto-trol, Applicon...
U prvoj polovini 80. se pokazalo da velike kompanije iz avio i auto industrije koje su razvile svoje CAD sisteme nisu mogle više konkurisati velikim firmama koje su proizvodile i razvijale samo CAD sisteme. Sve ove kompanije su počele prodavati ili gasiti svoja rešenja i kupovati velike količine CAD sistema od najznačajnih proizvođača na tržištu. Npr. Boing je prestao da razvija svoj softver TIGER i 1988 godine je objavio da prelazi na Catiu, radilo se o nekoliko hiljada licenci.
Inženjer radi na grafičkoj radnoj stanici
Tadašnji najveći proizvođači CAD softvera su samozadovoljno trljali ruke zadovoljni svojim uspehom - nisu imali predstavu da će se do kraja decenije tržište, harver i softver totalno promeniti i postati ovo što mi danas poznajemo.
Tržište hardvera se 80. burno razvijalo. Glavni događaj sa današnjeg stanovišta je bilo pojavljivanje 1981. IBM PC računara. Samo nekoliko godina kasnije će svima biti jasno da će pojava PC računara trajno izmeniti tržište hardvera i softvera i da će računari polako početi da ulaze i u male firme. Treba napomenuti da u početku PC računari još nisu imali snagu da pokreću tadašnje 3D CAD sisteme. Tržištem hardvera za CAD sisteme su vladale računarske grafičke stanice sa UNIX operativnim sistemom. Tržištem hardvera su tada vladale firme kao što su Apollo computers, Sun Microsystems, SGI, DEC, IBM, HP…
Jedno od najznačajnijih dešavanja u ovoj deceniji se dogodilo 1987. pojavljivanje softvera Pro/Engineer firme PTC (Parametric Technology Corp.). Pro/Engineer je bio prvi 3D CAD softver koji je modelirao pune 3D modele pomoću tipskih oblika (Feature based modeling). Kod njega se prvi put pojavilo i istorijsko stablo (history-based features) pomoću kojeg su se veoma lako mogle na 3D modelu naknadno vršiti promene ili ispravljati greške. Pro/E je takođe imao za to vreme veoma napredan interfejs. Koristio je razne moderne mogućnosti interfejsa koje je omogućio UNIX operativni sistem - padajući meniji, polja za unos, opcije koje iskaču (pop-up options), kontekstno osetljive menije (context-sensitive menus) i druge opcije prilagođene korisniku (user-friendly features). Veliko povećanje u funkcionalnosti interfejsa, brzini modeliranja i brzini pravljenja promena napravilo je od PRO/E hit na tržištu. Kao zanimljivost bi naveo da je firmu PTC osnovao Dr. Samuel Geisberg profesor matematike na univerzitetu u Lenjingradu koji je 1974. emigrirao u Ameriku. Geisberg je prvo radio u firmama ComputerVision i Applicon i obema firmama je predlagao promene koje je ugradio u Pro/Engineer. Nijedna od njih nije htela da finansiraja njegove ideje i na kraju su nestale zbog posledica koje su izazvale baš te promene u CAD sistemima.
U to vreme tržištem su vladale firme Computervision (CADDS), Intergraph (IGDS and InterAct), McDonnell-Douglas (Unigraphics), GE/CALMA, IBM/Dassault (CADAM and CATIA) i SDRC (I-DEAS). Ove firme zadovoljne svojim položajem na tržištu nisu na početku primećivale da je Pro/E izvršio revoluciju u svetu 3D CAD softvera. Kad su primetile nagli rast prodaje PRO/E programa, bile su primorane da brzo u svoje CAD sisteme ugrade mogućnosti koje je PRO/E imao. Pored toga dobile su novog velikog konkurenta u vidu firme PTC.
Inženjer koristi 2D CAD softver AutoCAD
Dotadašnji CAD sistemi su radili na zastarelim operativnim sistemima, bili su pisani u Fortranu ili asembleru, što ih je činilo veoma sporim, zastarelim i nekonkurentnim u odnosu na Pro/E. Prodaja Pro/e je rasla neverovatnom brzinom, i bila bi još veća, ali PTC je bila nova firma na tržištu i imala je svoje probleme. Pro/E je na početku imao veoma slabe mogućnosti za modeliranje složenih površi zbog čega nije mogao da uđe u džinovske kompanije iz avio i auto industrije, nije imao razgranatu mrežu za prodaju i obuku, kompanijama koje su već koristile neki CAD sistem je bilo skupo da prelaze na Pro/E… Konkurentske firme su imale iskustvo u prodaji i implementaciji, verne kontakte u firmama i u većinu slučajeva nije bilo dovoljno samo doći u firmu i pričati da ste najbolji na tržištu. Ovo je bila sreća za ostale velike igrače na tržištu, jer su dobili nekoliko godina tokom kojih su neki od njih uspeli da se prilagode i da implementiraju u svoja rešenja novitete koje je Pro/E doneo. Pošto je bila namenjena za modeliranje složenih površi, Catia nije bila toliko ugrožena kao Unigraphics čiji softver Uni-solid je bio solid modelar. Primetivši ugroženost na vreme, Unigraphics je već 1988 godine kupio firmu ShapeData od čuvene firme Evans&Sutherland koja je tada bila vlasnik. Unigraphics nije bio zainteresovan za softver PADL-2 koji je firma ShapeData proizvodila, već za jezgro Parasolid koje je firma ShapeDAta u to vreme razvila. Parasolid jezgro je bilo moderno jezgro u kome su bile ugrađene najnovije mogućnosto zapreminskog modeliranja pomoću tipskih oblika i bilo ga je moguće integrisati u 3D CAD softvere. Već krajem 1989 godine Unigrapjhics je izbacio na tržište modernizovanu verziju na Parasolid jezgru koja je mogla ravnopravno konkurisati Pro/E.
Razvoj hardvera i operativnih sistema, a pogotovo pojava UNIX grafičkih radnih stanica naterala je proizvođače da njihovi softveri postanu multi platformski tj. dobiju podršku za radne stanice (hardver i OS) raznih proizvođača. Tako su Unigraphics (1987.) i Catia (1988.) postali potpuno kompatibilni sa UNIX radnim stanicama raznih proizvođača hardvera kao što su Apollo, Sun, Hp, IBM…
80-te godine prošlog veka su značajne i zbog pojave Parasolid i ACIS jezgara za geometrijsko modeliranje, to su danas u svetu dva ubedljivo najpopularnija jezgra za modeliranje punih 3D modela. Parasolid jezgro se pojavilo 1989 godine i razvio ga je John Owen sa svojim timom u firmi ShapeData. ACIS jezgro se pojavilo 1989 godine, a razvili su ga Alan Grayer, Charles Lang and Ian Braid tvorci čuvenog Romulus-a. ACIS je napravljen u okviru firme Three-Space Ltd. Koju je ova trojka osnovala 1985 godine. ACIS jezgro je kasnije postalo vlasništvo kompanije Spatial technology koja je od 2000. u vlasništvu firme Dassault. I Parasolid i ACIS su naslednici čuvenog Romulusa, prvog jezgra za 3D modeliranje punih tela.
U to vreme dosta značajnu ulogu na tržištu je imalo i B-Rep jezgro DesignBase japanske firme Ricoh.
Izgled CAD/CAM radnog mesta 1980.
Na kraju ove decenije, vodeći proizvođači CAD softvera su postali Dassault Systemes (CATIA), Parametric Technology (Pro/Engineer), McDonnell-Douglas (Unigraphics) i SDRC (I-DEAS). Ako znamo da je NX softver nastao spajanjem Unigraphics i I-DEAS softvera, slobodno možemo reći da ova četiri softvera i danas drže svoje pozicije, kako tržišno tako i po mogućnostima koje pružaju korisnicima.
Drugi veoma bitan događaj u ovoj dekadi je izlazak na tržište AutoCAD-a, prvi 2D CAD softver koji je mogao da radi na PC računarima. AutoCAD je postao veoma brzo popularan jer je zbog svoje cene i cene PC računara 2D CAD postao pristupačan velikom broju firmi. Uspeh AutoCAD-a je u tome što je uspeo da zameni crtaću tablu i tako u velikoj meri smanji cenu izrade tehničkih crteža u firmama. Ovde treba napomenuti da PC računari tokom 80. nisu još bili dovoljo jaki za 3D CAD softvere toga vremena. 3D CAD softveri će se na PC računarima pojaviti tek 90.
Tokom 80. su zbog pojave 3D CAD modeliranja, sa tržišta počele nestajati firme koje nisu uspele da se prilagode promenama. ComputerVision je zapao u velike probleme, kupljen 1988. od strane firme Prime Computers, a onda ju je 1998 godina kupio PTC. Applicon je 1980. kupljen od strane firme Schlumberger, a kasnije 1999. ga je kupio UGS (Unigraphics). Auto-trol firma je polako nestala sa tržište pošto nije mogla da konkuriše Autodesku i njihovom AutoCAD-u. Kupovina firmi od strane konkurenstke firme je veoma česta na CAD tržištu, uglavnom se vrši ne zbog celog softvera, nego da bi se preuzeli korisnici, programeri, tehnologije ili da bi se dopunila paleta proizvoda. Takođe, ne znam zašto, ali česta je bila i promena imena softvera, što se može videti na primeru Unigraphics softvera, ili na primeru softvera Pro/Engineer.
Razvoj krajem 80-ih godina prošlog veka parametarskog modelovanja 3D modela pomoću tipskih oblika, podiglo je CAD sisteme na nov nivo kvaliteta. Kao posledica toga tokom 90. prošlog veka CAD sistemi su evoluirali u moćne softverske alate za razvoj novih proizvoda.
Tokom 80. prošlog veka počeli su da se pojavljuju i EDA softveri koji u suštini predstavljaju CAD sisteme za firme koje se bave elektronikom. Ovde treba priznati da je njihov razvoj tekao lakše od razvoja mašinskih 3D CAD softvera. Razlog za to je što su EDA softveri bliži 2D CAD softverima i za njihov rad nije potrebna tolika snaga računara kao za mašinske 3D CAD softvere.
Istorija CAD softvera: